Bivša glumica Mara Vilson („Matilda“) istakla je na svom blogu još jedno dirljivo priznanje glumcu Robinu Vilijamsu, sa kojim je glumila u filmu „Gospođa Dautfajer“, prisećajući ga se kao „toplog, nežnog, izražajnog, pažljivog i birljantnog“.
„Preplavile su me uspomene u poslednjih nekoliko dana“, napisala je Vilsonova o glumcu koji je izvršio samoubistvo 11. avgusta ove godine u šezdeset i trećoj godini života. „Bio je stvaralac koliko i izvođač… Bio je veoma brz i plodan, smišljajući mnogo rečenica i detalja iako nije imalo mogućnosti da ih sve upotrebimo.“
Vilsonova se prisetila duhovitih trenutaka sa snimanja filma „Gospođa Dautfajer“. „Robin je činio sve da bi me, kao i svu ostalu decu, nasmejao. Lutkarske šake koje plešu pored Duha za vreme pesme Friend Like Me u crtanom filmu „Aladin“ mora da su bile njegova ideja jer ih je izvodio i u pravom životu. S njima nas je zasmejavao u pauzama na snimanju filma. ‘Ne volim te!’, njegova leva šaka bi rekla desnoj. ’Smrdiš na kaku!’“
„Grohoto bih se smejala!“, nastavlja dvadesetsedmogodišnjakinja. „Imala sam pet godina, pa su šale o kaki bile vrhunac zabave. Njegova desna šaka bi odgovorila: ‘Pa, nema toalet papira u mojoj kući!’” Vilsonova je naglasila kako se Vilijams nikad nije služio prostim humorom kad je zbijao šale.
„Instinktivno je znao šta bi nam bilo duhovito i nikad ne bi rekao ništa neprikladno pred decom. Ipak je bio otac u pravom životu.”
Iako je Vilijams bio veoma duhovit, Vilsonova je otkrila kako je glumac imao i stidljivu stranu. „Robin je bio toliko energičan sve vreme da sam se iznenadila kad ga je moja majka opisala kao stidljivog: ‘Dok bi razgovarao sa nekim, stalno bi gledao u svoje cipele’. Pomislila sam kako je možda drugačiji u odnosu sa odraslima. Nisam videla tu njegovu stranu sve do posle nekoliko godina kad sam bila pozvana da učestvujem u filmu What Dreams May Come. Bio je vrlo pričljiv na probi, zasmejavao nas za ručkom, ali najsnažnija impresija mi je ostala kad smo se videli na samom početku tog dana. Prišao mi je, sagnuo se do nivoa moje visine i pitao kako sam, kako mi je porodica, kako je u školi, ne podižući glas i povremeno me gledajući u oči. Delovao je veoma ranjivo. Pomislila sam da je na ovo moja majka onda mislila. Kao da sam ga videla prvi put.“
Vilsonova najviše žali što nije bila u kontaktu sa Vilijamsom poslednjih godina. „Robin i ja nismo razgovarali nekoliko godina. Nismo bili u lošim odnosima, već smo izgubili kontakt. Žao mi je što nismo više razgovarali. Što se nismo više izjadali jedno drugom. Kako sam pesimista po prirodi, često sam brinula da ću izgubiti neke drage ljude, ali nikad nisam mogla da zamislim da ću izgubiti Robina.“
Mara Vilson je u aprilu 2012. godine otkrila zašto se ne bavi glumom više. „Mislila sam da ću Robinu objasniti prvom prilikom kad ga vidim zašto nisam više zainteresovana za taj poziv. Da mu stavim do znanja da sam uživala radeći sa njim, ali da ne bih mogla to i da ponovim. Da ne bih ponovo podnela odlazak u studio i određeni nivo pritiska koji je uz to išao. Želela sam da mu se izvinim i nadam se da bi me razumeo. Boli me što znam da to više ne mogu“, objašnjava Vilsonova.
Završila je svoje priznanje sa svojom najpoznatijom rečenicom iz filma „Gospođa Dautfajer“. „Divno je koliko života je Robin dotakao i koliko ljudi je reklo, kao i ja, da ih je podsećao na njihove očeve. Pretpostavljam, i da li bih mogla to ikako drugačije da kažem, svi smo i njegova prokleta deca.“
- Izvor: usmagazine.com, Foto 1: 20th Century Fox/Courtesy Everett Collection


















Baš dirljivo, iskreno mi se sviđaju oboje i očigledno su vrlo slični.