PRINCEZA OD DEDINJA: MIRA MIJATOVIĆ
Postavio Dušan Veselinović 16 Oct 2014 u 11:25 | Kategorija: Kultura, Poslednje dodato, top | 2 Komentara

mira mijatovic 3

O Miri Mijatović, članici novotalasnog benda VIA Talas, danas se malo šta zna. Bila je ćerka drugog predsednika posle Tita, Cvijetina Mijatovića, pa se samim tim njen privatni život od sredine 80-ih godina, kao i život njene mlađe sestre Maje, čuvao u tajnosti. Informacije o Miri sam počeo da prikupljam još krajem prošle godine. Razlog što je tekst objavljen tek sada je što sam nailazio na razne prepreke tražeći podatke o njenom životu, fotografije, njene prijatelje i poznanike željne da pričaju. Nisam našao nijedan verodostojan tekst o njoj na internetu, a njenih fotografija na istom gotovo da nema. Te barijere su mi stavile do znanja da se detalji o njenom životu i dan-danas prikrivaju od javnosti, bolno prećutkuju, dovevši do toga da su je mnogi zaboravili, a druge njen život podseća na neka srećna, a ujedno i tužna vremena.

Ovo je njena priča…

PORODICA, DRUŠTVO I ŽURKE

Mira Mijatović

Mira Mijatović

Mirjana Mira Mijatović je rođena u Ljubljani 1961. godine od oca Cvijetina Mijatovića i majke Sibine Bogunović, kasnije Mijatović. Otac joj je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, narodni heroj Jugoslavije i predsednik Predsedništva SFRJ od 1980. do 1981. godine. Rođen u mestu Lopare kod Tuzle. Majka Sibina je bila pozorišna glumica. Lepa, tiha i skromna. Poginula je u saobraćajnoj nezgodi 1970. godine kad je njena ćerka Mira imala svega devet godina. Cvijetin se nakon toga oženio srpskom pozorišnom, televizijskom i filmskom glumicom Mirom Stupicom, sestrom glumca Bore Todorovića, tetkom glumca i muzičara Srđana Todorovića.

Kad je Cvijetin izabran za funkciju predsednika Predsedništva SFRJ 15. maja 1980. godine (drugi predsednik posle Tita, prvi bio Lazar Koliševski koji je bio na vlasti svega 11 dana), porodica Mijatović je već živela u vili na Dedinju, u Kačaničkoj ulici broj 4, u drugoj kući pored danas obnovljene kuće slikara Petra Lubarde. I danas stoji policijska kućica blizu kapije. Budući da su bile lepe, energične, nasmejane, a prema rečima pojedinih i „fatalne“, Mira i njena sestra Maja su imale veliko društvo, te su često pravile žurke u svojoj vili.

- Pravile su žurke, a čuvala ih murija. Možeš misliti kakve su onda bile te žurke. Dolazile bi sve gradske face – kaže muzičar i Mirin prijatelj Milivoje Petrović – Miško Plavi.

Njihovo društvo su činili tadašnji aktuelni gradski umetnici i deca iz uglednih porodica – Milan Mladenović, Bojan Pečar, Dušan Gerzić Gera, Miško Plavi, Slobodan Cicmil, Goran Vejvoda, Bebi Dol, Margita Stefanović, Petar Peca Popović, Borjana Bulajić, sestre Udovički, Sonja Savić, Krle iz Idola itd. Te 1980. godine je počela da se rađa ideja o muzičkoj grupi VIA Talas.

NASTANAK GRUPE VIA TALAS

Prema rečima Miška Plavog, idejni tvorci grupe su bili Mira Mijatović, njena drugarica Borjana Bulajić (koja kasnije nije bila član benda) i slikar Dušan Gerzić Gera. Kako su se družili sa Miškom Plavim koji je svirao više instrumenata, zvali su ga da im pomogne u oblikovanju njihovih muzičkih ideja. Vođeni nostalgijom, za naziv svog benda birali su između VIA (vokalno-instrumentalni ansambl) i VIS (vokalno-instrumentalni sastav), termina koji su 60-ih godina u Beogradu koristile mnoge muzičke grupe. VIA ih je podsećao na talas, pa je tako dat naziv bendu.

- VIA Talas je bio pozitivna ekipa, uvek nasmejani i veseli. Kad pomislite „talas“ podseća na nešto što vas ljulja i što je prijatno. Voleli su da dolaze kod mene jer sam dobijao mnogo novina, časopisa, fotografija, ploča. Voleli su da slušaju ploče. Sedeli su po podu, u bašti, mogli su da puše. To su bili klinci iz kraja – kaže novinar i rok kritičar Petar Peca Popović.

via-talas

- Boža, Gera, Mira, Aca Plavi (danas monah Arsenije) i Borjana / foto: privatna arhiva Miška Plavog

U to vreme nije bilo interneta. Članovi benda su pokušavali da pronađu svoj zvuk koji bi bio drugačiji od beogradske muzičke scene. Voleli su David Byrne-a i grupu The B-52’s i da „čačkaju“ po starijim hitovima. U kući Pece Popovića su mogli su da čuju različite stvari i često bi ga iznenadili kad bi mu pustili bilo šta od pesama koje bi potom pravili.

- Prvi angažman grupe VIA Talas je bio studijski – na snimanju ploče „Artistička radna akcija“ za koju smo snimili pesme Lilihip (My Boy Lollipop), preradu pesme od Mili Smol i Hawaii (Najlepši kraj). Svirao sam električnu gitaru i bas. Gera se mučio, ali je uspeo da odsvira bubnjeve. I Mira se mučila, ali je uspela da otpeva. Za potrebu tog snimanja smo uključili i, danas pokojnog, saksofonistu Vuka Vujačića. Enco Lesić, vlasnik čuvenog studija „Druga Maca“ u današnjoj Svetogorskoj ulici gde smo snimali, doveo je duvačku sekciju iskusnih džezera za pesmu Hawaii. Grupa je nastala nakon snimanja te ploče, koja je zaživela u krugovima klinaca koji su slušali new wave, i nakon nje smo dobijali pozive za svirke. Sećam se jednog velikog letnjeg koncerta na stadionu „Tašmajdan“. Isto grupna svirka. Tada smo za potrebe živih nastupa pozvali basistu Bojana Pečara koji tada još uvek nije svirao u EKV – priseća se Miško Plavi.

via-talas

- VIA Talas na stadionu Tašmajdan / foto: privatna arhiva Miška Plavog

- Imali su problem oko albuma jer ih niko nije ozbiljno shvatao. Sloba Konjović je puštao njihove pesme na Studiju B. Njihova muzika zvuči kao grad. To je bila muzika uz koju si mogao da se veseliš i da kažeš da je to gradski zvuk, ali ih niko nije doživljavao kao konkurenciju. Nisu u njima videli opasnost. To je bio period kad su se snimale ozbiljne ploče. Kad se dolazilo do ozbiljnih pozicija i kad se sviralo po svim delovima zemlje. Svi jugoslovenski muzičari su vodili računa ko je od koga bolji. A VIA Talas su svi voleli – ističe Popović.

Najbolji koncerti grupe VIA Talas su bili na stadionu „Tašmajdan“ i u SKC-u kao predgrupa Idola, kada je Mira Mijatović bacala bombone u publiku. Međutim, poznato je da nisu imali mnogo nastupa. Imali su mnogo proba.

- Svirali smo u podrumu Mirine vile. Tačno iznad podruma je bio kabinet njenog oca. Jednom prilikom Cvijetin ulazi kod nas i kaže – Deco, izvinite, možete li samo malo da zastanete, imam gore Brežnjeva na vezi. Meni žao da vas prekidam, ali nemojte barem s tim činelama da udarate, to me prekida. Po bubnjevima možete. To mi ne smeta. Onda mi malo sačekamo i nastavimo da sviramo – kaže Miško Plavi.

VIA-Talas

- VIA Talas na stadionu Tašmajdan / foto: privatna arhiva Miška Plavog

UMESTO VIA TALAS, SAMO TALAS

Posle završetka snimanja za ploču „Artistička radna akcija“, grupa je dobila poziv od Gorana Bregovića koji je tu „nešto zanimljivo namirisao“. Ceo bend je otišao u Sarajevo da snimi ploču. Kao beogradski klinci tamo su bili svima zanimljivi samim tim što su iz Beograda. Jugoslovenska prestonica je tada bila stecište mnogih kultura i raznih dešavanja i, prema mišljenju mnogih, „centar sveta“. Bregović ih je tada smestio u ozbiljan studio, dok im je basista Bijelog Dugmeta bio snimatelj.

- Bojan, Vuk i ja smo umeli da sviramo, ali Gera je bio slab na bubnjevima. Na probama smo nekako uspevali da se uskladimo, ali kada je došlo snimanje, desio mu se „sindrom crvenog svetla“ (kad se uključi crveno svetlo za snimanje). Muzičari koji nisu sigurni u sebe i koji nisu tehnički potkovani, često ne mogu da odsviraju šta treba u studiju. Upravo to se desilo sa Gerom. Potpuno je izgubio samopouzdanje. Da sve to ne bi propalo, pored uloženog vremena i novca, Brega je našao jednog sarajevskog bubnjara. Taj bubnjar je bio odličan, ali je s njim to bila potpuno druga priča. Snimili smo sve, ali se izgubio taj naš zajednički duh. Nastao je muzički bućkuriš. Nakon tih neuspešnih snimanja, iako smo posao bili završili, na kraju nam se to nije dopalo i odustali smo. Ubrzo nakon toga sam pozvan da sviram bas u grupi D’ Boys i ušao u drugu priču. Ostali su Mira Mijatović i Bojan Pečar, koji su bili i ljubavni par – kaže Miško Plavi.

mira mijatovic i gera

- Gera i Mira / foto: privatna arhiva Borivoja Gerzića

Posle raspada grupe, Gera je otišao da studira slikarstvo i nije se više bavio muzikom. Svi članovi su imali biografije mimo benda. Pošto je Mira imala koncertno i studijsko iskustvo, ona i Bojan su se dogovorili da nastave dalje. Mira je imala veze u Sarajevu zbog svog oca, pa su potpisali ugovor sa muzičkom kućom Diskoton iz Sarajeva i ušli u studio da snimaju ploču. Potom su pozvali druge muzičare da im se priključe. Na određenim pesmama instrumentalno su ih pratili Ivica Vdović Vd, Vuk Vujačić i drugi. Odstranivši VIA, nastaje grupa Talas. Godine 1983. izdali su ploču za Diskoton pod nazivom „Perfektan dan za banana ribe“. Naziv je dao Bojan Pečar, inspirisan pričama američkog pisca Dž. D. Selindžera. Iako više nisu svirali zajedno, Mira, Bojan, Miško i Gera su ostali prijatelji za ceo život.

Talas - 1983 - Perfektan dan za banana ribe LP (1)

- Omot ploče ,,Perfektan dan za banana ribe”

Ploča se sastojala iz osam pesama – Sama, Stal-no, Banana Reggae, Brodovi, Daj mi znak, Kraj, Gorke suze L. M. (Lady Mackbet) i Čarobnjaci ulice. Pesma „Sama“ je doživela veliki uspeh u zemlji, pojavivši se u filmu Svetislava Bate Prelića „Šećerna vodica“. Posle premijere filma, stihovi Rudi, ne diraj mi grudi su brujali na mnogim radio stanicama po celoj Jugoslaviji. Singl Ti koji je snimljen nakon ploče, takođe je doživeo veliki uspeh pojavivši se na kompilaciji hitova Ventilator 202 Demo Top 10. Obe pesme su svrstane u 100 najboljih jugoslovenskih pesama ikada.

- Muzički spot za pesmu Sama pogledajte OVDE.

Nakon snimanja ploče „Perfektan dan za banana ribe“, bend nije snimio sledeću jer nisu oformili stalnu postavu grupe. Talas se raspao iste, 1983. godine. Bojan je počeo da svira sa grupom Ekatarina Velika, a Mira je nastavila da se bavi svojim studijama.

MIRA

mira mijatovic 2

Prema rečima njenih prijatelja, Mira Mijatović je bila zgodna, visoka, izrazita crnka koja je volela da menja svoju frizuru. Opuštena i otvorena. Njeno najveće interesovanje je bila muzika. Često je sa svojim prijateljima izlazila u beogradski klub Akademija u Rajićevoj ulici.

- Bili smo najbolji prijatelji. Kad ti je neko najbolji prijatelj, voliš ga i misliš sve najlepše o toj osobi. Zato se i družiš. Bila je veliki ortak. U to doba, između nas je bila velika razlika u staležu. Otac joj je bio predsednik velike zemlje Jugoslavije. Nasledio je moćnu zemlju. Zemlju koja je predsedavala Pokretom nesvrstanih. Mira je bila potpuno normalna. Nikad to nije potencirala. U to vreme je najveća vrednost bilo stanje duha i svesti, interesovanje, znanje, talenat i na osnovu toga su se birali prijatelji. Naravno, bilo nam je super i što smo mogli da „visimo“ kod nje na dedinjskoj vili. Zvali smo je princeza od Dedinja – kroz osmeh kaže Miško Plavi o Miri i priseća se duhovite situacije sa svojom drugaricom – U to vreme sam vozio fiću. Bio mi je crkao alnaser i automobil nisam mogao da palim ključem. Uvek sam ga stavljao na neku nizbrdicu gde bih mogao da ga gurnem i tako bi lako upalio. Dođem po Miru, pa bismo ga ili zajedno gurnuli, ili samo ona dok bih ja bio unutra. Jednom prilikom sam došao po nju s popravljenim alnaserom, upalio auto i viknuo joj Guraj!, a ona nije ukapirala da gura upaljen automobil jer joj je ta situacija ušla u uslovni refleks. A ja sam se smejao unutra i začikivao je da je glupa.

Mira je imala veliku radoznalost za stvari koje se dešavaju. Sve ju je zanimalo. Ako se održava određena izložba, performans, koncert, volela je tu da bude.

mira mijatovic 6

- Miru pamtim kao devojku sa izuzetnim osmehom i mnogo energije. Po obliku glave i po frizuri me je podsećala na Avu Gardner. Znam je iz zdrave faze. Kad je pala na droge, izbegavala je da dolazi. Čuli smo se telefonom. Nije smela da me gleda u oči. Maja je bila nepredvidljiva devojka. Mira je bila mirnija. Možda je to njihovo ponašanje bilo programsko, da bi se revanširale ocu. Ne mogu to da tvrdim. Deca 80-ih su programski bila navučena na drogu – smatra Popović.

MAJA

Mirina sestra Maja je bila mlađa od cele ekipe prijatelja. Rođena je 1966. godine. Imala je „posebnu vrstu lepote“. Bila je, takođe, umetnička duša. Studirala je glumu u Sarajevu i nije se bavila muzikom. Zanimale su je i scenografija i kostimografija. Družila se sa dizajnerima, kostimografima i umetnicima u Sarajevu kada je modna scena Jugoslavije bila jaka i poštovana.

maja-mijatovic

- Maja Mijatović / foto: Branimir Ružić

- Maju su poslali u Sarajevo jer su smatrali da bi tamo imala veću prohodnost i da će je više štititi. Da je zaštite od lošeg društva, a to „loše društvo“ je već bilo otišlo. Uvek me je kopkao taj raspad države, i kako su iz Jugoslavije uhvatili najbolju decu 80-ih godina. Mislim da je to planski urađeno i niko me neće ubediti da nije. Maja je bila mnogo zgodna, ali lomna. Možda zbog odsustva majke. U nekim godinama su vam mnogo važni roditelji. Njima je majka poginula, a otac bio u velikim obavezama. Ako nemate roditelje u tinejdžerskim godinama, ako tada ne razgovarate često sa roditeljima, imate traume za ceo život. To je ta cena plaćanja. Kad nema roditelja, ima bande. Ima zaštitnika koji nisu zaštitnici – objašnjava Popović.

SMRT SESTARA MIJATOVIĆ

Mira i Maja su preminule iste godine, 1991. u razmaku od svega nekoliko meseci.

- One su bile radoznale gradske devojke koje su živele 26 sati dnevno. To je bio problem. Kad je bila bolesna, Mira je izbegavala da se javlja jer ju je bilo sramota. Ne smem da pomislim kako izgleda taj prelaz od devojke oko koje se vrti ceo svet do devojke koje svi izbegavaju. Strašna je pomisao da je uvek morala da ima određenu količinu novca kod sebe da bi kupila drogu. Mislim da ju je pre Maja navukla nego obratno. Maja je bila radoznalija, drčnija. Taj segment su krile od mene jer ih je bilo sramota. Bile su lepo vaspitane i bilo ih je sramota da im vidite slabost. Pobegle su od nas da ne bismo videli kako se urušavaju. Kad je Mira umrla niko nije znao. Saznali smo kasnije, a mnogo kasnije smo saznali da je umrla i Maja. To je bila državna bruka. Da dozvoliš da umru obe ćerke predsednika države – tvrdi Popović.

mira-mijatovic-bojan-pecar

- Bojan Pečar i Mira Mijatović / foto: Vladan Mijatović Živojnov

- Dugo nisam imao kontakt ni sa Mirom, ni sa Majom pre nego što su umrle. Ne sećam se od čega su preminule. Nakon što smo prestali blisko da sarađujemo, voleli smo se i dalje, ali je svako otišao svojim putem. Nismo bili toliko često u kontaktu. Nakon raskida sa Bojanom, Mira je počela da se zabavlja sa dečkom koji je u to vreme radio negde na bliskom istoku, možda u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Izvesno vreme je živela tamo s njim. Opisivala mi je koliko je toplo u toj regiji. Jednom prilikom je ubacivala neke stvari u gepek i ostavila je ključeve na krovu od automobila na trenutak, i kad je uzela ključeve opekla se. Kad se vraila u Jugoslaviju, video sam je. I posle je umrla. Velika je tuga da su takve dve divne osobe jednostavno nestale sa lica zemlje, mlade i lepe, baš u trenutku kada su možda bile spremne da iz sebe izbace nešto dobro i posebno – kaže Miško Plavi.

mira mijatovic i dusan gerzic

- Mira i Gera / foto: privatna arhiva Borivoja Gerzića

Dve godine nakon smrti svojih ćerki, preminuo je i Cvijetin Mijatović Majo, ostavivši svoju suprugu Miru Stupicu.

- Tužne priče pokušavaš da zaboraviš, ali onda se setiš tog osmeha i te bezazlenosti i kako su se one junački nosile s tim što su iz takve porodice. Mira je po svaku cenu htela da zameni svoj protokolarni položaj za status deteta iz grada kom tata nije na vlasti. To je taj problem kojim se retko ko bavi – kako doživljavamo decu koja su upala u nešto za šta nisu spremna. Ona je pripadala ekipi koja nikad nije mislila da može da se okoristi o njen privilegovani položaj. Jednostavno, bilo je drugačije vreme – završava Popović.

—————-

Bojan Pečar je umro od srčanog udara u Londonu 1998. godine. Iste godine je preminuo i Dušan Gerzić Gera u Beogradu. Vuk Vujačić je, takođe, preminuo 2007. godine. Miško Plavi je jedini preživeli član grupe VIA Talas.

Porodica Mijatović je sahranjena na Novom groblju u Beogradu.

mira mijatovic 4

- Još fotografija grupe VIA Talas pogledajte OVDE.

Autor: - https://www.facebook.com/dusan.veselinovic.9 https://www.instagram.com/it_is_dulle/

Prikazano: 66 Komentara
Napišite svoje mišljenje...
  1. T-Rex says:

    stvarno smo je zaboravili.. pohvale

  2. kiti says:

    kako su slatki bili

  3. Kostica says:

    Iako sam im savremenik, njihove sudbine su prosle pored nas. Druga su to vremena bila, nije bilo kompjutera , pa se mnogo toga moglo kriti i krilo.
    Lepo i iscrpno ispricana dirljiva prica.

  4. stos61 says:

    LP Perfektan dan za banana ribe je objavila izdavacka kuca Sarajevo disk, a ne Diskoton kako je navedeno. Inace, tekst je odlican.

  5. dijana says:

    SVAKA CAST!!!

  6. JelenaR says:

    Kao što je autor teksta naveo, jako malo ima podataka na netu o Miri Mijatović… Obožavam grupu VIA Talas i njihove vedre peme koje su totalno gradske i imaju prizvuk nekog pozitivnog i lepog vremena.. Jako mi je drago što nam je autor pružio proširenu sliku o Miri.. Volela bih da saznam još informacija o njoj i o njenoj sestri Maji.. Vrlo čudna celokupna sudbina te generacije.. Toliko stvaraoca rođenih šezdesetih godina koji su tako tragično nestali..

  7. ivana says:

    predivan tekst, nisam trepnula, baš lepo podsećanje na divne ljude koji svakako zaslužuju da se o njima piše :) samo napred dule!!

  8. Konačno tekst koji je preplavljen novim informacijama.I to, jako interesantnim informacijama… Ne znam da li sam više uživala u priči o njima ili u fotografijama! Sve pohvale!

  9. Bravo majstore. Odličan tekst.

  10. Dejan Trica says:

    Mira? Pala je nakon što je upoznala malog ego-manijaka po imenu Pečar. Nikada neću zaboraviti dane kada je kad smo se svi veselili, taj mali napuvano sedeo negde u ćošku… jer, zaboga, on nije bio OK sa tim da Mira i Maja budu Ok – BEZ NJEGA. Ne mogu vam opisati koliko mi se zgadio. Bio je desetak goidina mladji, ali nekih 20 i plus BALAVIJI od svih nas.
    Mira? Šta da kažrem o njoj? Bila je dobra duša. I tu prestaje priča. Da je bila mnogo bistra – nije. To je bila njena mladja sestra Maja, ili “Ćifa” kako smo je zvali.
    Ma, čemu uopšte priče? NEMA IH! ZBOGOM.

    • JelenaR says:

      Čitala sam već po nekim forumima vrlo slične komentare za Bojana Pečara od ljudi koji su ga poznavali.. Tamo čak navode da je uništio mnoge devojke uvukavši ih u svet droge.. Da li možete još koju reč da napišete o Miri I Maji?? Znam da ih nema ali priče su potrebne jer one žive kroz njih..

    • Dusica says:

      Dejane,ti si magarac kad tako govoriš za Miru,iako mi je grozno što su upale u to zlo,još mi je odvratniji tvoj komentar.

    • Rankelica says:

      Da li ste poznavali Bojana Pečara? Volela bih da saznam nešto više o njemu

  11. Nada says:

    Obožavala sam pesmu – sama. Zapravo to je pesma moje mladosti. Ništa od ovoga nisam znala, doduše tada me je samo muzika zanimala. Tužna priča.

  12. MM says:

    Princeza od Lopara :)
    divan tekst,rado bih procitala jos nesto o toj porodici ako ste u mogucnosti a pronadjete :)

  13. ducca says:

    Ovde je autor teksta stvarno uložio truda.Svaka čast!

  14. Ana says:

    Odlican tekst! Svaka cast! Jos vise mi se dopada kad pomislim koliko istrazivanja mu je prethodilo!

  15. Hvala za podsecanje i lepe uspomene. Maja mi je bila drugarica u srednjoj skoli. Bilo bi divno da vidimo i Majine fotografije. O ovim devojkama mogu samo sve najlepse da kazem.

  16. Ljilja says:

    Obe su bile izuzetno drage devojke i sjajni drugari. Miru Stupicu su obozavale i koliko je uopste moguce da iko zameni majku, ona im je bila i majka i prijatelj. U srednjoj skoli (nekadasnja Osma, sadasnja Treca beogradska) su bile vecito u dramskim sekcijama, sa ostalim gimnazijskim drustvom pripremale razne resitale, muzicko-scenske komade, uvek aktivne… Umetnost kao takva ih je okupirala – od knjizevnosti i glume do muzike. Mira je znala da ostane sa nasim drugom Srbom koji je vec u trecem razredu gimnazije upisao i Muzicku akademiju i sa nas jos dvoje – troje (i Kori Udovicki je bila u toj ekipi) i da u velikoj sali gimnazije gde je bio klavir smisljamo tekstove ili uklapamo stihove raznih pesnika na improvizacije Srbine na klaviru satima posle skole… Obe su bile prelepe i zaista nikome nije bila tema ko su im roditelji – znali smo, naravno, ako nista drugo jer je Mira Stupica dolazila na roditeljske sastanke, ali to jeste bilo drugo vreme i podatak o roditeljima i njihovom statusu je bio nebitan za druzenje…

    • Sladjana says:

      Drago mi je ako je vas komentar iz proverenog izvora i istinit, jer sam ja vec odavno imala priliku cuti sasvim drugaciju verziju o gospodji Miri-njihovoj macehi. Naime, da ne budem previse gruba i da ne detaljisem, receno mi je da je bila daleko od dobre macee jer nije pazila sta one rade i nije uspela pruziti majcinsku ljubav iako i sama ima rerku iz prethodnog braka (koja je ziva i zdrava, hvala bogu, i nije upala u vrtlog poroka kako ove dve njene polusestre). Dugo sam zato podozrevala da oni koji su preziveli iza te tragedije porodice Mijatovic, a imali udela, kriju pdatke, pri tom mislim prvenstevno na Miru S. Daj boze da nije istina, a takodje i da je sumnjiva pozadina auto nesrece koju mu je zena dozivela.

      • Ljilja says:

        Draga Sladjana, Mira i ja smo bile zajedno u gimnaziji, druzile se u ekipi koju sam pomenula(1975-1978), a i posle tog perioda smo jos bili svi u kontaktu. Informacije su iz prve ruke. Ima jos nesto u svemu ovome – Cvijetin je (kao i najveci deo svih ostalih iz Predsednistva) bio samo godinu dana na celu drzave, sto ocigledno kroz komentare Popovica i Plavog ne moze da se zakljuci. Ispada kao da je celu Mirinu i Majinu mladost obelezilo njegova “vladavina” politicka a uticaj…
        Sama Mira je pricala koliko je bliska sa “macehom” Mirom Stupicom. To nije bilo za novine ili reklamu. Zaista im je Mira bila druga majka. Cvijetin je imao poprilicno nezgodnu narav, a Mira ih je i zaklanjala i stitila od njega kad je trebalo.
        I jos nesto, Cvijetin i njegova zena SIbina su bili prijatelji sa Mirom Stupicom. kada se dogodila saobracajna nesreca i Sibina poginula, Mira se nasla kao prijatelj cesto u njihovoj kuci upravo, pre svega zbog Mire i Maje. Iz toga je proizasla veza i posle brak Cvijetina i Mire.

  17. Peau Rouge says:

    Poznavao sam Miru Mijatovic. Drago mi je da neko o njoj pise ovako toplo jer je to zasluzila.

  18. Mrki says:

    Neverovatno je (kada malo samo zagrebete) koliko ljudi iz totalnog neznanja ili već čega pokušavaju da opravdaju narkomaniju kod ljudi vezanih za novi talas kod nas. Išao sam na koncerte Ekv, Orgazma , Idola, ali tada sam bio klinac koji pola stvari nije znao niti shvatao. Koliko sam uspeo da shvatim a pogledajte sami videćete da je u tom svetu sve politička deca i deca visokih vojnih funkcionera smeštenih u BG i generalštabu. Svi izuzetno talentovani i daroviti(neko za slikarstvo, neko za glumu neko za muziku) ali svi redom neopevani glupaci za život. Svoj talenta su protraćili i bacili zbog pomodarstva ili kako oni kažu zbog želje da isprobaju sve u životu. Živela glupost, to je moto kojim oni sada moguda se okarakterišu.

  19. MS says:

    jako mi je drago da je neko napisao nesto o njima…
    bas me je dotaklo….

    Hvala puno!

  20. Neven says:

    Maja je u Sarajevu stanovala u mom komsiluku, i iako je nisam licno poznavao covjek nije mogao ne biti zaljubljen u nju. Mozda se neko sjeca, ona je jedne godine vodila sarajevsko ‘Nedeljno popodne’

  21. Žalosno, Žalosno kako smo izgbili tako talentovanu i divnu decu! Biti narkoman neznači biti slabić, znači i da te život boli. Živeli smo na prekretnici , rođeni u bajci a bačeni u najtragičniju dramu! Osetljive umetničke duše to teško izdrže. Teško je živeti ako u tin age periodu budeš sam, a razmišljaš svojom glavom jer su ti roditelji to omogućili…..Da, pitam se DALI JE NEKO POBIO NAŠU DECU 80TIH???????????????????????????????????

  22. Bojan says:

    Zelo bih da se svima zahvalim o lepim recima koje ste napisali o mojim tetkama,i nasoj porodici i svemu sto je napisano saznao sam zaista i ja pored vasih komentara neke stvari o tetkama imao sam kao dete prilike da ih vidim i da budem sa njima ali na zalost sudbina je bila takva jedina prava osoba koja zna celu istinu i pricu o svemu je Mira Stupica i kao klinac imao sam prilike da sedim pored nje i da slusam razne price istinite i bio sam svestan da vidim koliki je borac bila za sve Mira Stupica i koliko je pomagla porodicu Bogunovic to jes celu familiju Sibine Mijatovic -Bogunovic i kola je zrtva bila Mira Stupica kao i kako je do poslednjeg dana gledala Cvjetina Mijatovica i neka joj Bog samo podari zdravlja i hvala joj za sve.

  23. Kreky says:

    Velika hvala na iznimno zanimljivom tekstu! Posebno zahvaljujem na uploadanom spotu! Prije par godina sam slučajno naišao na nekoliko pjesama ovog benda ali o samom bendu nisam mogao naći baš ništa… Teško mi se sjetiti kada sam pročitao zanimljiviji tekst. I tužniji…

    Vjerujem da postoji još mnogo neispričanih priča iz onih boljih vremena koje zaslužuju ovakvu obradu. Veliko hvala!

  24. dejan sakovic says:

    Rodjen sam 1968,naravno,snazno sam proziveo to vreme.
    Ispratio sam sve te dogadjaje,svirao bubnjeve,bio deo svega pomenutog u sopstvenom okruzenju,u svojoj provinciji.
    Eto,neki nisu odavno sa nama no,vredno ih je pomenuti,te autoru podrska.
    Koristim priliku da preporucim knjigu pomenutog muzicara sada monaha Arsenija,”Bog i rokenrol”….mozda nekom bude od velike koristi.
    Hvala.

    • Мио К says:

      Монах Арсеније се на жалост служи непотпуним или полу-информацијама. Ако су неки чланови неких група умрли од конзумирања наркотика, то не значи да се цео један музички талас и особе које слушају такву врсту мутике могу сврстати у тзв “демонске следбенике”.

      • @Mijo K
        E sad tvoj autoritet kao Mijo k i monaha Arsenija nisu za poredjenje,u korist monaha Arsenija,naravno.
        Cak ni pod dejstvom narkotika,tako da su tvoje tvrdnje mlacenje prazner slame.
        A drugo niko i ne kaze da su se svi drogirali i bili to sto ti napisa,
        tako da ne unosi budalasanje medju ove mirne komentare.

        • Nena says:

          “Sonor Ruzino Drvo”, jedini koji “unosi nemir u mirne komentare” si ti.
          Mio K je sasvim smireno i racionalno napisao komentar. I u pravu je : Ne treba generalizovati. Ako su pojedine grupe rasturile svoj zivot zbog droge, ne znaci d ceo muzicki zanr treba etiketirati sa drogom. Evo danas nema rok-a, a druge nikad vise !

      • Andjela says:

        Monah Arsenije je inace Aca Plavi… On je nekada bio deo te ekipe.

        • Sloba says:

          Nije. Misko Plavi je Misko Plavi, a monah Arsenije Jovanovic je bivsi Aleksandar Jovanovic svrseni stomatolog sada vec vise od 25 godina monah i eno ga trenutno u jednom manastiru kod Mionice a Misko Plavi eno ga razvlaci harmonuku po svetu.

  25. Denis Kicara says:

    Fino, fino… ceko sam na neki tekst u vezi nje, godinama… Hvala vam.

  26. AleksandarT says:

    Droga unistava, ne bira poznatog ili nepoznatog, dovoljan je trenutak slabosti i jedan los u drustvu, da se poklekne. Posle je obicno kasno, posledice dodju na naplatu kad tad.

    “Mrtav covek hoda”, ima jos takvih medju nama, koje svakodnevno vidjamo oko sebe.

  27. Mixi Mixi says:

    Evo, jos jedne dopune za biografiju: sestre Mijatovic su pred kraj zivele u stanu u ulici Djure Djakovica 82, kod Dunav stanice (sada Poenkarova). Valjda su bile sklonjene od ociju javnosti na taj nacin.

  28. Zorana says:

    “Kisela usta, ruzan dan
    Dobijam jedan zivot na dar
    Rastu nam losa deca i losi ljudi od njih
    Valjda je neko za to kriv

    Neke nove daljine me zovu
    Zivot je negde daleko gde nismo ti i ja
    Neke nove daljine me zovu
    Zivot je negde daleko gde nismo mi”

  29. Čudi me da se ni u tekstu ni u komentarima ne spominje knjiga Mire Stupice, bestseler “Šaka soli”, napisana pre više od 20 godina, koja je imala 12 izdanja i može se naći u Delfi knjižarama.

  30. Katarina says:

    Od prvog gledanja “Zucker wasser” – pesma mi je zauvek usla u uvo… Gooodinama kasnije kada smo se Google i ja sprijateljili, pokusavala sam da saznam nesto o bendu, clanovima,… Sturi podaci – ti i ti, ziveli – umrli… Hvala na saznanjima. Mene je najvise dotakao taj momenat obicnosti zivljenja, u skladu sa svojim godinama, vremenom, okolnostima; zelja da budes svoj a ne izdvajas se… Za razliku od danasnjih “cerki i sinova” raznih oceva i “majki”…

    • @Jagodinac
      Ocigledno ne razumes te generacijije tu kreativnost,tu umetnost generalizujes,i vidi se da si u vreme ovih kultnih bendova i muzicara,citao estradni casopis”Sabor”,i slusao Mitra Mirica…tako da sad promeni sajt zalutao si.

      • hm vidim da generalizacija ne obilazi ne vas veoma pametne i sirokoumne.
        da- pratili smo svi ovu muziku, skupljali ploce i isli na certove-so fkin what?
        nista nas nije spaslo, nista nije donelo, samo smrt, bol i neprolazni osecaj praznine.
        molim vas dajte argumente protiv ovoga? tacnije ne morate. ako nesto imate bljucnuti obratite se Aci plavom. Arseniju. on bi mozda mogao da vam kaze nesto pametno obzirom da smo mi koji se ne slazemo sa vama ratari bez prava glasa. vasa superiornost vam nece dozvoliti siri vidik ni sluh.
        hvala na paznji i srecan put dole.

      • dusica says:

        Šta je kreativno u drogiranju i kome Margita i Sonja kao narkomani mogu biti uzori? Svaka čast za Megino obrazovanje i Sonjin dar, ali da dozvoli natprosečno inteligentna osoba da završi kao njih dve????????

        • @Dusica…..narkomanija,droga,to je posast,to je zlo,niko to ne naziva kreativnoscu.
          Ali,posle toliko godina EKV se slusa,to je klasika,to je umetnost,to je kvalitet,tu se ne moze nista.
          Bg ima trg po imenu Milana Mladenovica,zar je to lose?
          Margita,je pravila sjajnu muziku,sjajno svirala,odabrala je neki svoj licni,intiman put to je njena stvar,ona daje odgovor,za svoje postupke.Mi,samo volimo njenu muziku.
          Sonja Savic je neosporno odlican glumac,saucenik u nekoliko kultnih filmova,umetnik visokog ranga,njen licni zivot njena stvar.
          Niko nema prava da joj oduzima,bilo sta.

          • Mrki says:

            Ovde niko i ne govori o oduzmanju bilo čega već je protiv dodavanju. Kao što sam ovde pre 5 godina napisao komentar,radi se o neviđenoj količini nesposobnosti da se život sagleda i prihvati očima i smislom običnog čoveka. Svi oni su svojim drogiranjem sami na sebe pljunuli kao i na svoj talenat. Nije presatalo sunce da izlazi posle njiove smrti kao što neće prestati ni kada nas ne bude više. Poslušam ja i danas njihove pesme i 7 dana, i Maljčeki i Ona se budi i Sama i Krokoidili dolaze ali je osećaj sada sasvim drugačiji nego sredinom 80-ih i početkom 90-ih. Imam više godina, porodicu i decu nad kojima moram bditi ako mislim da ih izvedem na pravi put. A to sigurno nije put kojim su ogromana broj predstavnika Novog talasa išli.

  31. Jagodinac says:

    Secamo se tog vremena jer smo bili lepi, mladi i zdravi. Do ovih narkomana mi bash nije mnogo stalo. Sve su to bila deca mudonja, oficira JNA, generala, chlanova komiteta ovog i onog, predsednika ovog i onog. Imali su od ptice mleko. Imali su lovu za instrumente za nastavnike muzike za zezanje. I za drogu. Nije im valjda obichan zhivot bio dovoljan. Ko zna koliko su mladih ljudi navukli na drogu. Kcerke mudonje Mijatovicha,Sonja Savic, Milan Mladenovic, Pecar, Margita, Vd….sve sam go narkoman.

    • Prilično vremena je prošlo od poslednjeg posta ovde, ali mislim da
      ova tema nigde pa ni ovde ne treba da se ugasi. Vidiš, Jagodinac ,
      nemaš ti pojma ni o čemu od toga o čemu pišeš. Ta ekipa sa Dedinja,
      Senjaka i okolo, upravo je bolovala od tih svojih moćnih roditelja
      i njihovih veza i njihove moći. Prosto su samo želeli da žive kao
      obična omladina, da ih ne prepoznaju kao nečiju tamo decu, nego
      samo kao njih same. I kada su lupili glavom o teške komunjarske
      zidove svuda okolo i kada su shvatili da u ovom glupavom narodu
      nikada bolje biti neće, svako je krenuo da sebi olakša život.
      Neko alkoholom, neko drogom, neko ko zna čim drugim.Hvala Bogu
      odbio sam svaki put kada me je neko ponudio da samo probam. Što se
      pokojne Mire Mijatović tiče, upoznao sam je na mestu na kome ti
      Jagodinac nećeš verovati da je osoba kao ona mogla da se nađe:
      zamisli, na radnoj akciji. I tu sam upoznao osobu neizmerno tihu,
      skromnu,bez ijedne grube reči prema prostacima, bez dizanje nosa,
      spominjanja roditelja, porekla , kraja grada u kome stanuje i.t.d
      i.t.d. I upoznao sam na desetine sličnih mladih ljudi koje je
      zadesila ista sudbina i zato je moj predlog za Jagodinca i slične
      ne pljuju tako lako po ljudima koje ne poznaju.

    • prvu drogu u sfrj- donijela su djeca ambasadora i druigh kako ih vi nazivate m…..a. čitam samo koje je društvo borjana ćerka pokojnog ambasadora crnogorca krsta bulajića itd.oni su se ludirali uživajući u svojim vilama, putovanjima, imali su sve. apsulutno mi ih nije žao. žao mi je ovaj jadni narod koji je bio prevaren od strane komunjara. i u sfrj ljudi su odlazili u penziju kao potstanari a njihova djeca su se ludirala. nažalost što njihova djeca i dalje vladaju.

  32. Nesho says:

    Evo link gdje mozete vidjeti Maju Mijatovic u Mjesecevoj Predstavi Mladena Matarica iz 1989

  33. Nil says:

    prvi hipsteri.

    Sve prema Bozijoj milosti. Ako se uzdizes, pad je bolniji.

    hipsterski pad? razmrskavajuci i prebolan. naravno zbog ubedjenosti u sopstvenu plavokrvnost i supergotivnost.

  34. ZI says:

    Kad ovako nešto iščitaš dođe ti da zaplačeš.
    Tačnije, jedva se uzdržavaš da ne zaplačeš.

  35. dusica says:

    Objaviću jednom pesmu o tome šta ste vi deca šezdesetih, ostavili nama, deci osamdesetih!!!

  36. …droge su (konacno, nakon tita) ugurane u sfrj… sa puno truda… na “pravo mesto”… medju decu sa pedigreom… talentovanu, obrazovanu, sirokih vidika… nije da je to presudilo ali je doprinelo razaranju sfrj… razlicite recepture su upotrebljene i za zagreb i sarajevo… ali isti rezultat… danas je svaka bivsa republika zaduzena vise nego onda cela juga!!,.. e, to je sto se racuna… ovo su bile prve zrtve… posle su deca pobijena iz pusaka i topova a danas ce ih pobit ropski dug… nema posla, nema radosti, nema dece jer nema ove druge dve stvari… bela kuga… crna buducnost…na posletku, sve su to (bila) nasa deca, sestre, braca, rodjaci… a, evo nas danas…razbijeni, usitnjeni, okupani krvlju nasih milih – mrznjom jednih prema drugima na dobit i ” dobrobit” slugama necastivog… монах арсеније је све лепо написао… разуме тему, пробао и видео… а ми данас живимо са комшијама у згради и у улици који су убијали децу по босни мислећи да је то тај непријатељ… и још морамо и данас- дан да жваћемо те исте лажи док млади беже а најгори од нас се богате… мира и маја су биле добра деца од родитеља које је појела лична изненадна величина… доста ти један бојан да побије све око себе… и себе… ко ови данас са бомбама по француској и енглеској…

  37. Vidiste vi ironiju, da se neka provincijalka radnicke klase drogirala i preminula od droge, zvali bi je narkomankom. Ali, dete predsjednika republike je eto to cinilo iz radoznalosti, eksperimentisalo, ma jes kako da nou.
    Drogirale se i sada bi neko da o narkomankama pise u pozitivnom svetlu. Narkomanke najobicnije kao i mnoga besna decanekadasnjih clanova partije koja su imala lovu i zivela besno. Kako su ziveli tako i zavrsili.

  38. Zar nisu one bile prve žrtve aidsa u našoj zemlji.

  39. Gagi says:

    Mira i Maja su zivjele u Sarajevu, u Kranjcevicevoj ulici broj 24, u velikoj vili koja je kasnije pretvorena u Dom pisaca. Mira je isla u osnovnu skolu ” Slavisa Vajner – Cica” na Marijin Dvoru. Sjecam se vise nje nego Maje, isli smo u istu skolu. Bila je divno dijete, uvijek nasmijana, veliki drug. Nazalost sve je poslo kada je njihova majka Sibina poginula u saobracajnoj nesreci kod Beograda. Imala je avionsku kartu Beograd – Sarajevo ali je prijateljica nagovorila da ide sa njom, sluzbenim kolima sa Sarajevo. Nazalost, samo je Sibina poginula u toj nesreci. Ubrzo poslije toga Cvijetin je preselio na Dedinje i ozenio Miru Stupicu. Ja ne znam koliko se Mira trudila da Miri i Maji zamijeni majku, ali kako izgleda nije imala roditeljske vjestine. Cini mi se da je drug Majo ( partizansko ime, sa Majevice) bio zauzet svojim politickim aktivnostima, Mira Stupica svojom glumom a Mira i Maja se same zabavljale i uvukle se u “avangardnu” scenu i svijet droge. Sve ostalo je samo istorija. Da nema interneta ko zna da li bi se i sjetili porodice Mijatovic.

  40. Zana says:

    Tuzna prica. Kao ona Prica o Vasi Ladackom – “sve je imao, ništa imao nije”.

Postavite komentar

XHTML: Možete koristiti ove tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>