JOVANKA ORLEANKA JE BILA LUDAČA: ALEKSANDAR LAMBROS
Postavio Dušan Veselinović 3 Dec 2014 u 10:12 | Kategorija: Intervju, Poslednje dodato, top | 2 Komentara

aleksandar-lambros

„Što je religija potisnutija, ljudi više napreduju.“

Vogue, a ne bog. Dušanu s naklonošću, Aleksandar“ – posveta je koju mi je ovaj pisac napisao na početnoj stranici svoje nove knjige. Već ovih nekoliko reči mnogo govore o njemu i njegovom životnom shvatanju. Aleksandra Lambrosa su pitanja religije, politike, nepravde, ljudskih prava i odnosa oduvek zanimala. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu, odsek Istorija umetnosti. Nakon fakulteta je bio profesor likovne kulture i istorije umetnosti u Kragujevcu i engleskog jezika u Bosni i Hercegovini, usput stalno pišući za mnoge magazine i internet portale. Na portalima nadlanu, Peščanik, B92…nema njegovog teksta koji nije izazvao reakcije. Posle nekoliko godina pisanja, zabranjen je na B92.

Lambros već više godina živi u Francuskoj. Kaže da je to divna zemlja u kojoj se pronašao. U slobodno vreme putuje i čita knjige o umetnosti. Vrlo je duhovit, otresit, promućuran i pun energije. Menjao bi svet…

Zašto se na svom Twitter nalogu predstavljaš kao „samoproklamovani antiteistički apostol telesnog jevanđelja“…

Samoproklamovani zato što sam individualac. Ljudi često misle da sam deo neke šire aktivističke grupe i da me neko plaća. Ali ne. Počeo sam da pišem kao samostalni bloger. Ne bih mogao da funkcionišem kao deo određene grupe jer mi je intelektualna sloboda najvažnija. Moram da budem slobodan. Čim si deo grupe, moraš da im se prilagođavaš, da pomiriš svoje stavove, a ja to ne mogu. Vidim da je ljudima teško da me svrstaju u određenu ideologiju. Delujem im i kao levičar, i ultra-levičar, i kao nacionalista itd. Moji stavovi ih zbunjuju. To što pišem, što debatujem i diskutujem s ljudima – to sam ja.  To je moja bitka.

…i kao „ratnik svetlosti protiv tame judeohrišćanske episteme koja mrcvari lepu dušu hrišćanstva“?

Ko god je čitao moje blogove, tekstove ili knjigu zna šta mislim o judeohrišćanstvu kao društvenoj epistemi koja već dve hiljade godina mrcvari čovečanstvo. Mislim da je čovečanstvo u stanju latentne šizofrenije upravo zbog tog nametnutog psihološko-filozofskog okvira judeohrišćanstva.

 - Foto: Natalija Živković

Pomenuo si svoju knjigu. Zove se „Bog se nikad ne smeje – zapisi o ateističkom autovanju“, i bavi se pitanjima religije, ateizma i odnosa države i crkve. Na šta si ovom knjigom čitaocima želeo da ukažeš?

Razlog zašto sam uopšte seo da napišem ovu knjigu je zato što sam u jednom trenutku shvatio da sam prevazišao blogerski format. I da te ideje koje razrađujem u svojim blogovima treba da okupim na jednom mestu i dam zaokružen odgovor svim kritikama i pitanjima koja stalno dobijam. Sve odgovore sam objedinio u jednu knjigu u kojoj se svako poglavlje bavi određenom temom – odnos religije s naukom, s ljudskim pravima, moralom, seksom, kao i ulogom SPC u društvu.

U knjizi analiziraš istorijske i današnje efekte mnogih svetskih religija, prvenstveno hrišćanstva i islama, ukazujući na njihove negativne strane. Prema tvom mišljenju, gde je religija pogrešila?

U startu je pogrešna u svemu. Lažna je. Propagira nešto što ne postoji. Ima savršene mehanizme kontrole ljudima i to putem straha, a najdublji strah svim živim bićima je strah od smrti. Čak i da ne propoveda ništa drugo, sama činjenica što propoveda nadu u drugi život – večni ili zagrobni, moralno je neoprostivo. Religija je vekovima bila osnova za mnoge loše stvari – rasizam, antisemitizam, mizoginiju, homofobiju. Sama činjenica što deli ljude na ja i on, a ne propoveda univerzalno bratstvo i humanizam, takođe je pogrešna.

U jednom delu knjige zaključuješ da crkva voli neslobodu jer njen biznis profitira na ljudskoj bedi. Kako? 

Vernici su uglavnom nesrećni ljudi kojima je potrebna uteha, laž, nada, verovanje u iracionalno. Slobodni, ostvareni ljudi nemaju potrebu za imaginarnim gospodarom, potčinjavanjem, moljenjem, oproštajem. Nemaju grižu savest što su živi i što uživaju u životu. Crkva profitira na ljudskoj bedi, na strahu od smrti, na pojmu „greha“ – izmišljenom da bi ti prodavali lek i da bi trovali tvoje iskustvo kratkotrajnog boravka na zemlji. Na istinski slobodnim ljudima i jakim ličnostima crkva teže može da profitira.

bog-se-nikad-ne-smeje

„Svet napreduje, a jedina kriza je kriza religije koja više ne uspeva da pravda svoje postojanje, pa fabrikuje psihoze.“ Na koji način ona to radi?

Stanje u kom mi živimo mi liči na prvi vek nove ere, kad se mešala paganska kultura sa judeohrišćanskom. To je trajalo nekoliko vekova. Mislim da smo i mi u sličnoj fazi smene judeohrišćanske kulture nekom novom – posthrišćanskom ili postjudeohrišćanskom. Vreme će pokazati kakva će ta nova biti jer ja ne mogu to da predvidim. Potpuno je neshvatljivo kako je Biblija, knjiga iz osvita čovečanstva i civilizacije, referentna za naše živote danas. U toj knjizi se, između ostalog, odobrava ropstvo, a mi smo danas u 21. veku. Sve što je ona iznela o prirodi danas je dokazano da je laž. Nebulozno je živeti dve realnosti – jednu iz svakodnevnog života i jednu iz Biblije, koje nemaju veze jedna s drugom. Kenet Klark je rekao da je najveća tragedija čovečanstva što je religija kidnapovala moral. Postavila se za moralnog čuvara koji je tu da nas usmerava u životu. Da bi čovek bio moralan, Bibliju mora da odbaci. Ko će danas da kamenuje devojku zbog seksa pre braka? Samim tim što odobrava ropstvo, Biblija nije nikakav moralni vodič. Ili, u najboljem slučaju, da čeprkaš po pojedinim njenim delovima koji su, prema tvom mišljenju, moralno prihvatljivi, a da odbacuješ one koje nisu. U tom slučaju se postavlja pitanje na osnovu kog objektivnog kriterijuma znaš koji su delovi moralno prihvatljivi. Što znači da je taj kriterijum u nama, a ne u Svetom pismu. Što je religija potisnutija, ljudi više napreduju.

Koji je razlog zašto baš u religiji ljudi traže spas od svakodnevnog života?

Mora da postoji duboki psihološki faktor, ali koji tačno ne mogu da objasnim. Na primer, Frojd je govorio da odraslom čoveku bog menja figuru oca. U islamskom svetu, a to nama može da zvuči suludo, za žene koje se bave sportom se veruje da izazivaju zemljotrese po Teheranu. I one trpe ozbiljne posledice zbog tog verovanja. A sa druge strane, u našoj zemlji koja je evropska zemlja 21. veka, smatra se da kad gejevi šetaju ulicom – „izazivaju poplave“. Zar to nije fabrikovanje psihoze koje si malopre pomenuo? Jedna od najvećih laži je da seksualne slobode urušavaju civilizaciju. Postoji priča da je grčka religijska civilizacija propala zbog „seksualnog nemorala“ što je potpuna nebuloza. Svaka civilizacija propada iz ekonomskih razloga, a ne zbog „seksualnog nemorala“. I danas u Srbiji čim se pomisli kako žena ne rađa decu, muškarac nije domaćin, a pederi šetaju ulicom – odmah dolazimo do zaključka da propadamo. Mislimo da nam sve to Zapad plasira. I šta je to ako ne fabrikovanje psihoze?

alex-lambros

Šta misliš da je uzrok svemu tome – ljudsko neobrazovanje?

Svakako neobrazovanje. I strah. Od smrti i svega ostalog.

U jednom delu knjige kažeš da je blasfemija (bogohuljenje) tvoja duhovna hrana i izraz slobode. U kom smislu?

Zabavlja me da nerviram vernike. (smeh) Što su reakcije nervoznije, to mi je zabavnije i dobijem još više inspiracije da ih živciram. Mislim da je najveća tekovina čovečanstva upravo blasfemija. To je trenutak kad su ljudi počeli da se smeju vlastima i autoritetima. Da ih ispituju, istražuju i odbacuju. Zapadna civilizacija je superiornija od svih drugih civilizacija na planeti upravo zbog toga. To je dovelo do prosvetiteljstva, napretka nauke i sekularizma. Mislim da niko ne sme da kontroliše tuđi um. Ljudi uvek moraju biti slobodni da kažu ono što misle i osećaju. To ne sme nikoga da vređa. Ako vređa, to je njegov problem, a ne tvoj. Nije tvoja obaveza da imaš bilo kakav respekt prema tome. I mene religija vređa kao ljudsko biće i kao slobodnog čoveka, pa opet ne tražim nikakav poseban status i zaštićenost. Na tržištu ideja si, i tu se mačuješ i boriš.

aleksandar-lambros

U knjizi pominješ mnoge istorijske ličnosti, između ostalih – Galileja i Bruna i način na koji su oni patili zbog religije. Koje je tvoje mišljenje o Jovanki Orleanki? Čiji glasovi su joj se javljali, ako ne božiji?

Očigledno da je bila ludača. (smeh) Nadahnuta. Svako ko čuje glasove u kojim se javlja bog ili neko nestvarno biće, očigledno je da je lud. Ona je bila lik iz srednjeg veka. U tom kontekstu, to je tada bilo prihvatljivo.

U svom književnom delu pominješ i svoju zadivljenost pred svetom. Kako te ispunjava „vedro noćno nebo posuto zvezdama, morska pučina, planinski vrhovi i kanjoni, zadivljenost i zanesenost pred skulpturom ili slikom“, arhitektura… „Videti više, saznati više, shvatiti više, iskusiti više. Stvarati.“ Šta čovek mora da uradi i ispuni da bi pozitivno razmišljao i radio stvari koje voli?

Jedno od vrlo čestih pitanja koje me svaki put zapanji je šta je smisao mog života ako ne verujem u boga. Ne razumem zašto mnogi misle da bez vere u boga život gubi smisao. I ja se plašim smrti i želeo bih da živim duže jer volim život i uživam u životu. Taj strah od smrti koji vernicima daje nadu u večni život, isto je delovao i na mene. Ali, onda kažem sebi da sam srećni dobitnik na kosmičkoj lutriji života. Iskoristi svoj život i potrudi se da daš svoj maksimum. Ne bavim se više glupostima koje su me nekad opterećivale – šta ko misli o meni, ili malograđanski obziri. Živi svoj život i uživaj u svom životu. Čovek mora da bude samoosvešćen, a to je proces rada na sebi. Mora da sa sebe skida sloj po sloj nebuloza koje su lepili na njega od rođenja – i roditelji, crkva, škola, književnost, pop kultura itd. Moć postojanja potvrđujem sebi svaki dan. Potvrđujem sebe kao ličnost i kao individuu. Da bi se došlo do tog pozitivnog stadijuma, potrebno je da se prođe proces samorealizacije i samoosvešćenosti.

alexandar-lambros

- Glavna foto: Natalija Živković

Autor: - https://www.facebook.com/dusan.veselinovic.9 https://www.instagram.com/it_is_dulle/

Prikazano: 12 Komentara
Napišite svoje mišljenje...
  1. Nikola says:

    “Bog se nikad ne smeje” je jedna od najboljih knjiga koje sam ikad procitao … puna zanimljivih podataka, britka, analiticna, sveza, duhovita

  2. ducca says:

    Za poštovanje-to je njegovo mišljenje!

  3. Orion says:

    Pročitala sam knjigu i pratim njegov blog i sve objave, ovaj čovjek je genije.

  4. Aleksandar says:

    „Što je religija potisnutija, ljudi više napreduju.“

    Primeri:

    – Albanija u vreme Envera Hodže
    – Severna Koreja

    • Komentator says:

      A da odes malo u Svedsku, Norvesku (skandinavske zemlje) i druge razvijene zemlje pa da vidis kako se zivi u zemljama u kojima su ljudi vecinom nereligiozni…

      • Aleksandar says:

        Poenta je da napredak (ma šta to značilo) nema veze sa religioznošću i nereligioznošću. Tvrdnja „Što je religija potisnutija, ljudi više napreduju“ prosto nije tačna. Amerikancisu, na primer, vrlo religiozni (zaklinju se nad Biblijom, čak i predsednik ako se ne varam) pa ne vidim da mjihovoj državi i njihovom napretku fali bilo šta. Dakle, niti je Švedska napredna zato što ima dosta nereligioznih, niti je Amerika napredna zbog religioznih. Neke druge stvari određuju “dobar život”, a ne religioznost ili ateizam.

  5. sasha says:

    albanija i sev. koreja su drzave kvazireligijskog kulta gde je vodja bog a partija crkva

    • Aleksandar says:

      To su države gde je (organizovana) religija zabranjena (u Albaniji bila). Dakle, države sa najizrazitijim ateizmom.
      Ah, da, umalo da zaboravim. SSSR. Kad se samo setim kako su se okretali za farmericama…

      • sasha says:

        to su bila neracionalna a ne nereligiozna drustva … i to ona u kojima je umesto tradicionalne religije nametnut kvazireligijski kult … vodja/bog, partija/crkva, disidenti/jeretici, pakao/gulag …
        SAD su izuzetak medju razvijenim drzavama sto se religioznosti tice … s druge strane ne postoji nijedna teokratija ili izrazito religiozna drzava a da je napredna (listom sve muslimanske zemlje, ukljucujuci i one bogate naftom prinudjene na neprekidni uvoz pameti cije je stanovnistvo mahom izrazito obespravljeno) … odnos stepena religioznosti i kvaliteta zivota i napretka je VRLO opipljiv i merljiv o cemu svedoce rezultati brojnih istrazivanja

  6. Porodica says:

    Egoizam kao krajnji dokaz slobode. Potreba da se zabavis nervirajuci nekoga. Potreba da ostvaris sebe ne brinuci ni o kome osim o sebi samom. Potreba da budes poznat. Potreba da sebe nazivas borcem ne zrtvujuci bas nista. Slazem se da niko, pa ni crkva, ne moze da profitira na jakim licnostima. Jake licnosti nemaju potrebe da stavljaju Vogue ispred Boga, ili obrnuto. Toliki napor da prikrije strah, egoizam, nesigurnost, subjektivni osecaj neostvarenosti. Pozdrav iz Zeneve.

  7. наташа says:

    Верујем у Бога, творца света и живота уопште. Свете књиге су писали људи, сигурно пуно пута тенденциозно дописивали и лоше преводили,радећи то не само у корист цркве, него и за световне моћнике. Цркву чине ЉУДИ. Телесна кажњавања, убијања, продаја индулгенција, насилна покрштавања, претње паклом, ратове.. све то су чинили и чине ЉУДИ. Бог људима даје слободу да размишљају и праве изборе – да трпе или да се побуне, да критички размишљају, да доводе у питању догме, да изазивају ауторитете, да воле или мрзе, да се образују и напредују или не; слободу да будемо људи или звери. И да можемо да схватимо да свака наша мисао и радња имају последицу -да на тај начин сами креирамо свој живот. Црква која је(нарочито западна)преузимала улогу Бога је нешто друго. Тако ја осећам и верујем. Без беса и озлојеђености. Срдачан поздрав

Postavite komentar

XHTML: Možete koristiti ove tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>