zadarskilist.hr

Svestrana umetnica Ana Kolega rođena je u Zadru, gde je završila Srednju hemijsku školu. Godine 1997. diplomirala je tekstilni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a na Akademiji likovnih umetnosti (Zagreb) u klasi prof. Ante Rašića je diplomirala 2002. Pored slikarstva bavi se i pisanjem, ilustracijom, muzikom i pozorištem. Članica je vokalno instrumentalnog sastava Ezerki i 7/8 u Zagrebu kao i Teatra Verdi u Zadru.

Imala je samostalne izložbe u Hrvatskoj i inostranstvu, a u Domu kulture Studentski grad u Beogradu izlagala je novembra 2012. godine.

Imali ste priliku da izlažete u Srbiji. Kakva su bila Vaša iskustva?

Bila sam jako ugodno iznenađena odazivom ljudi i poznavanjem mog rada.Takođe, moram naglasiti i da su uvjeti Galerije u Domu kulture Studentski grad bili izvrsni, gostoljubivost fenomenalna. Sve je funkcioniralo onako kako svaki umjetnik sanja da će stvari funkcionirati kad dogovara izložbu.

Kakvi su, po Vašem mišljenju, uslovi u Hrvatskoj za rad umetnika?

Pa nije baš da cvjeta cvijeće na poljanama hrvatske umjetnosti, barem što se uvjeta tiče. Nije to neki rajski vrt, da se slikovito izrazim. Morate se dobro naraditi na toj zemlji da živite od plodova svog rada. Eto, kao i uvijek, čak i za umjetnost veliku ulogu igra turizam ,tako da većina ljudi koje ja znam živi od ljetne sezone. Ali čak i u krizi ljudi su spremni odvojiti za ono što ih dirne. Ali, mala smo  zemlja pa se ne može tu stvoriti neko realno tržište. Što se neprofitabilne scene tiče, to je teško. Čovjek mora puno puno ulagati – vremena, ljubavi, rada i energije, a najviše entuzijazma. Teško je živjet samo od toga.

Vaše slike važe za veoma maštovite i živopisne, a neki ih smatraju detinjastim. Kako biste ih Vi opisali?

Slažem se sa svim navedenim. Teško je opisati nešto što radite, a ja ih već opisujem kad pišem po njima. To je kao da me pitate Hajde opiši svoj dnevnik.

Slike su podeljene u nekoliko tematskih celina. Gde nalazite inspiraciju za teme?

Svakodnevica. Svijet oko mene i u meni – to je ono gdje nalazim inspiraciju. Glazba, događaji, nova mjesta, neobične situacije, neka riječ koja mi zapne u prolazu.

Imali ste priliku da sarađujete sa Darkom Rundekom. Kako je došlo do te saradnje?

Darko i ja smo dugo prijatelji, pa je on već bio upoznat sa mojim radom. Kada me je nazvao i pitao da li bih radila omot albuma bila sam jako počašćena. Poslao mi je glazbu, koja mi je bila veoma inspirativna, da sam jednostavno napravila niz crteža, pa smo tako dogovorili da za svaku pjesmu napravimo sliku. Kasnije je nastao i  video spot, jer su se slike spojile u cjelinu. Tako se nekako po prirodi stvari sve zaokružilo.

S obzirom da ste i Vi u muzičkom svetu, odakle interesovanje i za tu umetnost?

Glazba je neizmjerno važna u mom životu, jednostavno je osjećam kao dio sebe. Znate, slikanje je jako usamljena aktivnost. Zahtijeva puno introspekcije, kopanja po sebi, a moja potreba za scenom i ekspresijom na licu me je vukla ka muzici. Tako me je igrom slučaja jedna članica Ezerki čula kad sam pjevala, pa me je pozvala da im se pridružim. Isto tako su me intuitivno pozvali u Teatro Verdi. Meni se svidjelo i eto napravili smo nekoliko zgodnih predstava. Nekako, glazba i scena su mi vaga za slikanje i sumnjam da bih mogla bez jednog ili drugog. Jednostavno se nadopunjuju i mire moje dvije strane.

Završili ste i tekstilni dizajn. Da li ste imali neke projekte iz te oblasti?

Imala sam nekoliko projekata sa svojom dragom prijateljicom Majom Jelušić, sa kojom sam kasnije i surađivala na zajedničkim knjigama. Ali tekstilni dizajn, moram priznat, nikad me nije privukao kao izričaj. Jednostavno me ne privlači modni svijet osim vlastitog ormara.

Planovi za naredni period?

Trenutno započinjem raditi na jednom ciklusu pa ćemo vidjeti što će biti. Nikad ne znate gdje će vas odvesti taj prvi korak. Bez obzira koliko jasno mislite na cilj, treba se pustit u igru pa što bude.