OD DRUŠTVA BUDUĆNOSTI DO DRUŠTVA APOKALIPSE
Postavio Miloš Ljubisavljević 18 Mar 2014 u 07:58 | Kategorija: Društvo, Poslednje dodato | 2 Komentara

Dača je stajao u mestu kao hipnotisan, izbuljenih očiju, uprtih ka svetlosti i prizoru koji je mamio strahopoštovanjem pomešanim s neizvesnošću, dok se džinovska pečurka lagano dizala i parala oblake došavši do „tavanice“ našeg sveta. Mia je brže bolje potrčala prema kući da javi vesti svojima. Kako su se prvo polako, zatim sve brže i brže na njegovom čelu skupljale graške znoja, a vruć povetarac mu protresao svaku dlaku na telu već sledećeg trenutka znao je – da je slep. Blještava svetlost je u momentu stvorila tamu hiljadama ljudskih bića od kojih su sada postojali samo obrisi kao dokaz da su to nekad bila.

Sci-Fi

Jedan pametan čovek je jednom na pitanje Da li je bolje da se ljudi vladaoca plaše ili da ga vole?, odgovorio da je bolje da ga se plaše jer je strah konstantna, a ljubav lako promenljiva kategorija. Prvi pasus iznad predstavlja jedan od načina na koji danas sve više ljudi eksploatiše i komercijalizuje strahove. Od filmova koje smo kao mali gledali dekadentnih devedesetih godina nije se mnogo njih izdvajalo po apokaliptičnoj tematici. Oni koji to jesu, poput Terminatora ili Petog elementa, postali su manje-više kultni. Sem toga, daleko više proizvoda komercijalne mašinerije je budućnost videlo u potpuno suprotnom svetlu: ljudska rasa supernapredna, kompjuteri, sajber automobili na sve strane, svi imaju sve i nikom ništa ne fali. Da ironija bude veća, takvi medijski proizvodi su nastajali u veku najvećeg ljudskog civilizacijskog ponora, u veku dva svetska rata. Šta li se samo dogodilo u međuvremenu, možda je ljudima prosto dosadilo da žive? Ili je globalizacija svega pa i rizika uzela svoj danak?

Ljubitelji video igara se iz perioda s polovine devedesetih rado sećaju prve igre Resident evil koja je bila sinonim za horor i apokalipsu izazvanu ljudskim petljanjem po Pandorinoj kutiji biološkog naoružanja. Ono što ju je učinilo posebnom je utoliko više činjenica što je bila jedna od retkih.

Danas smo svedoci ključanja gejzira pesimizma u pogledu prognoza za budućnost. One variraju u rasponu od realnih (globalna promena klime ili totalnog nuklearnog uništenja), preko gotovo bizarnih (pandemije virusa koji ljude pretvara u zombije, udara asteroida, napada vanzemaljaca, pa do dolaska antihrista)… Čovek današnjice kao da ima mazohističku potrebu da sebe stavlja u post-apokaliptični kontekst i već zamišlja šta bi bilo kad bi bilo, umesto da pokuša da na neki način ove realne pretnje poput globalnog zagrevanja svojim delovanjem umanji. Romani (Metro 2033, 2034.), serije (The Walking Dead, Terranova), filmovi (Resident evil, The Day After Tomorrow) i igrice poput Dying Light, The Last Of Us, Left 4 Dead, prednjače u zadovoljavanju potrebe za uništenjem „zla među ljudima“ obično u vidu zombija. I promašuju suštinu uglavnom. Jer, zlo nije među ljudima, ono je u njima.

U skladu sa post-apokaliptičnom „potrebom“ koja je danas trend, filmadžije i pisci sci-fi romana sve više iscrpljuju teme ljudske propasti, da svi ti sadržaji već odavno liče jedni na druge i ne donose ni notu originalnosti. A mi ljudi smo bar u uništavanju svega uvek bili originalni. Iz tog razloga nam nikada neće biti potreban nikakav asteroid, niti vanzemaljci – mi ćemo sami sebe uništiti. Zato malo više optimizma, a malo manje skepse i bekstva od stvarnosti i društvo propasti je prošlost, a svetla budućnost nam je opet tu! Bar na malim ekranima…

Prikazano: 4 Komentara
Napišite svoje mišljenje...
  1. Petar23 says:

    Vrlo zanimljivo.

  2. Mnogo prdis sine, uzmi jedan dzok i znas kako ce da ti bude optimisticna buducnost ihaaaaa

  3. Coka says:

    Pluralizam misljenja, to nam i treba.

Postavite komentar

XHTML: Možete koristiti ove tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>