RJEČNIK I PRIKLJUČENIJA
Postavio Milica Krivokapić 19 Mar 2014 u 14:44 | Kategorija: Čari Beograda, Poslednje dodato, top | 2 Komentara

 Uzajamni rad i stvaralaštvo Vuka i Dositeja bili su povod da prosvetitelji dobiju zajedničku spomen kuću.

Muzej Vuka i Dositeja

Muzej Vuka i Dositeja

U Gospodar Jevremovoj ulici broj 21, nalazi se bela, dvospratna kuća. Izgrađena je u orijentalnom stilu, što je čini upečatljivom u odnosu na ostale savremenije objekte. Ova građevina od istorijskog značaja podignuta je u 18. veku i pretpostavlja se da je pripadala upravitelju beogradske varoši. Tokom vladavine Napoleona Bonaparte u ovom zdanju se nalazio francuski konzulat. Kada je u Prvom srpskom ustanku Beograd oslobođen od Turaka, u zgradi je otvorena Velika škola. Škola je ugašena 1813. godine, pa je sve do 1949. godine služila za stanovanje različitim vlasnicima. Danas se u njoj nalazi Muzej Vuku Karadžiću i Dositeju Obradoviću.

Niska bela ograda sa gvozdenim rešetkama i drvenim vratima i dvorište ispunjeno zelenilom čine okućnicu Muzeja. Spomen kuća Vuka i Dositeja podeljena je u dva dela. U nekadašnjem selamluku sada se nalazi izložbeni deo, dok haremluk pripada službenim prostorijama i stručnoj biblioteci.

Muzejski deo je podeljen da na dva sprata. U prizemlju se nalaze četiri sobe razdvojene širokim hodnicima. Svaka soba ima svoj naziv. Prva se zove „Događaji kod nas i u svetu“. Ta soba ima za cilj da posetioca uvede u doba Vukovog i Dositejevog stvaralaštva. Jezgrovit tekst opisuje dešavanja krajem 18. i početkom 19. veka. Tabele su podeljene u dve kolone – jednu koja prati događaje kod nas, i drugu koja prati evropske okolnosti po godinama od 1783. do 1813. godine. Ako neko nije zainteresovan da to pročita, ili pak nešto nije razumeo, može da se bazira na šematskom prikazu uporedne hronologije.

IMG_5668Sledeća soba se zove „Beogradska Velika škola“ i posvećena je nastajanju visokoškolskog obrazovanja u Srbiji. Na belim zidovima ispisan je tekst koji govori o osnivanju škole i Dositejevim zaslugama za njeno utemeljenje.

U sobi broj 3, „Dositej Obradović“, zidovi su ukrašeni odlomcima iz Dositejevih dela i njegovom biografijom. Na policama se nalazi njegovo pismo srpskom Senatu i prva stranica dela „Život i priključenija“ iz 1783. godine. Među važnim spisma nalazi se i prvi Obradovićev zapis pisan srpskim narodnim jezikom – „Pismo Haralampiju“. Police su obogatile i dve slike. Tehnikom ulje na platnu naslikan je Dositej Obradović kako sedi za radnim stolom pretrpanim knjigama, autora Dimitrija Tipola. Na grafici nepoznatog autora oslikan je manastir Hopovo iz 18. veka.

Poslednja soba u prizemlju nosi naziv „Vuk Stefanović Karadžić“. Vukova ćerka, Mina Karadžić Vukomanović je poklonila zaostavštinu svog oca Kraljevini Srbiji posle njegove smrti krajem 19. veka. U vitrini se nalaze Vukovi lični predmeti. Fes koji je uvek nosio na glavi, a njegovi savremenici su zabeležili da se više plašio promaje nego Turaka. Zatim, pramen kose Vuka Karadžića, košulja, naočare, putnička mastionica, džepni sat, brojanice, muštikla, štap, štaka, kubura, duvankesa. Očuvanost ovih autentičnih predmeta opisuju nekadašnju Vukovu pedantnost i gospodstvenost. Godine 1810. Vuk je oboleo od paralize, čija je posledica bila zgrčena leva noga u kolenu, zato je za kretanje morao da koristi štulu koja je danas izložena u Muzeju. Prva diploma, diploma počasnog građanina Zagreba, njegova posmrtna lista sačuvani su od zaborava i dostupni posetiocima. Pored ovih eksponata se izdvaja i diploma počasnog doktora filozofije Univerziteta u Jeni, u Nemačkoj, koja govori o cenjenosti Vuka Karadžića u Evropi.

IMG_5662Uskim i strmim drvenim stepenicama posetioci se mogu popeti na sprat. Tu ih čekaju tri nove izložbene prostorije i Azbukaonica. Sprat je nešto drugačije organizovan od prizemlja. Mala divanhana na sredini, okrenuta ka dvorištu dodatno osvetljava sprat. U hodniku se nalazi tabla na kojoj piše „Ko umije njemu dvije“ i pano sa crtežima najmlađih posetilaca. Dečje radionice se organizuju u Azbukaonici koja je za to i prilagođena. To motiviše mališane da muzeje ne vide kao nezanimljivo istorijsko mesto, već prostor za učenje kroz igru.

Soba „Dositejevo delo“ beleži ideju prosvetiteljstva u Srbiji. Na Dositejevo delo uticali su Zaharije Stefanović Orfelin i Jovan Rajić čije su biografije istaknute u ovom kutku. Oko Dositeja se još za vreme njegovog života okupilo dosta saradnika i sledbenika koji su nastavili rad na širenju prosvete i nauke u srpskom narodu. Među njima najzaslužniji su bili  Pavle Solarić i Sima Milutinović Sarajlija. Svojim radom i postignućima su svome liku i delu obezbedili mesto u ovoj prostoriji.

VD_muzej3Kao i Dositej i Vuk je imao svoje prethodnike, Dimitrija Davidovića i Dimitrija Frušića, srpske studente u Austriji. Oni su u Beču nekoliko meseci pre Vukovog dolaska pokrenuli „Novine serbske“. Vuk se po dolasku u Beč odmah obreo u krugu ljudi oko redakcije što je pozitivno uticalo na njegov položaj u Austriji. Ovaj period Karadžićevog stvaranja, upoznavanje sa Jernejom Kopitarom, uslovi za početak reforme opisani su u sobi „Vukovo delo“. U njoj se nalazi prvo izdanje Srpskog rječnika, Gramatika srpskog jezika, Rat za srpski jezik i pravopis i još bitnih dela koja su usmeravala tok reforme srpskog jezika. U Srbiji će Vukov pravopis postati zvaničan tek 1868. godine, četri godine nakon njegove smrti.

Poslednja postorija nazvana je „Vukova porodica“. Tu se nalazi stablo Vukove dece. On je sa svojom ženom Anom Kraus imao trinaestoro dece od kojih je samo dvoje nadživelo svoje roditelje. Mina, očeva ljubimica, zauzela je posebno mesto u ovoj sobi. Na policama se mogu videti njeni lični predmeti kao i njihove porodične fotografije. Slikarka Mina Karadžić Vukomanović bila je jedna od najobrazovanijih Srpkinja 19. veka. Njena dela čuvaju se danas u Narodnom muzeju u Beogradu.

- Fotografije preuzete sa: narodnimuzej.rs

Prikazano: 4 Komentara
Napišite svoje mišljenje...
  1. BojanR says:

    Odlicno. Predlog. Mogli biste da napisete nesto i o Mini Karadzic, slabo ima o njoj na internetu.

  2. Jovana J says:

    Vrlo interesantan i informativan clanak o mestu pored kojeg sam prosla mnogo puta a nisam znala da krije toliko zanimljivosti.

  3. Kostica says:

    Hvala redakciji i autoru za ovako tople i edukativne clanke. Uvek je korisno obnoviti uspavano znanje, narocito o licnostima koju ne smemo prepustiti zaboravu.
    Svaka cast.

  4. Vera says:

    Radite interesantne tekstove, samo nastavite i istrajte u tome.

Postavite komentar

XHTML: Možete koristiti ove tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>