POSLEDNJI BOEM – SVETISLAV BASARA
Postavio Redakcija Presstiž 1 Mar 2014 u 16:44 | Kategorija: Kultura, Poslednje dodato, top | 2 Komentara
Foto: Dušan Milenković

Foto: Dušan Milenković

Poznati književnik potvrdio „famu“ o svojoj ćudljivosti i nepredvidivosti.

Otkako se ovaj Bajinobaštanin pojavio na našoj javnoj sceni, napravio je nekoliko velikih fama – pre dvadesetak godina „Famu o biciklistima“, zatim famu o sebi kao prznici i čoveku bez dlake na jeziku, a sada svojom kolumnom „Famozno“ opominje na društvene pošasti koje haraju „Novom Stradijom“.

On je jedan od najvećih kritičara srpske realnosti, dežurni detektor i komentator režimskih marifetluka i jedna od najkontroverznijih ličnosti u našoj zemlji. Bivši ambasador, nesuđeni roker, na kratko izdavač časopisa, ali pre svega pisac. Svetislav Basara, za prijatelje Lale, za neprijatelje – bar pasus u njegovoj kolumni.

Hrapavi glas koji nepogrešivo odaje pušača govori u slušalicu: „Pola sata? Nemam ja pola sata. Pošaljite mejl, odgovoriću vam za nekoliko dana.“ Naravno da nema pola sata. Čovek piše knjige, kolumne, ima decu, prijatelje, a još je i jedan od retkih primeraka pravih boema…sve to zahteva vreme. Uostalom, intervju je posao, a zna se da za njega „alkohol ne sme da trpi zbog posla“.

„Nemojte da bude više od pet pitanja“, dodaje. Kako čoveku od šest decenija, koji je napisao preko trideset dela, postaviti samo pet pitanja.
Šta ga pitati?

Pošto kaže da ne odgovara na pitanja „šta jede i pije i slične stvari“, možda pokušati sa nekim pitanjima o NIN-ovoj nagradi, politici…

Podrazumeva se da pitanja treba otkucati latinicom, jer po njegovim rečima „sve po čemu je Vuk poznat, pokrao je od Save Mrkalja“, a ćirilica „znamenito, najsavršenije pismo na svetu“, „daleko je od svakog savršenstva“. To je jedan od retkih stavova kojima je dosledan do kraja – sve njegove knjige štampaju se isključivo latiničnim pismom.

Javnost je skoro podjednako iznenadio kad se pojavio kao ambasador na Kipru i u ulozi narkomana u filmu „Munje“. Možda je i sebe iznenadio kad se od nekadašnjeg rokera Punk Floyd-а pretvorio u jednog od najvećih srpskih pisaca, rame uz rame po čitanosti sa Dobricom Ćosićem i ekipom.

Ne… Zanemarite poslednju rečenicu. Ime „Velikog disidenta“ i Basarino ime nikad ne smeju ići zajedno osim na zadnjoj strani „Danasa“ gde kolumnista u Ćosiću otelotvoruje sve ono loše što je ostalo iza prethodnih režima i nemilice ga kritikuje.

U njegovoj kolumni nađe se mesta i za Novu Srpsku Političku Misao, ili kako Basara kaže – „Koštuničinu intelektualnu elitu“, ali pošto se njima ne dopada ta vrsta publiciteta i nanosi im „duševnu bol“, glavni i odgovorni urednik NSPM-a je tužio pisca sudu.

Iako je u jednoj svojoj knjizi napisao da „pisac ne sme da bude član nijedene vladajuće klike, ali ni opozicije ni alternative“, Basara je ipak političkim vodama otplovio čak do Nikozije gde je doživeo da mu se obraćaju sa „Ekselencijo“, dok je vršio funkciju ambasadora na Kipru.
Izmirio je pisanje i politiku, ali i ono što je u antici bilo nemoguće – politiku i oikos (porodično ognjište) – njegov bivši tast, pokojni Brana Crnčević, osvedočeni Basarin neistomišljenik, izjavio je da rado čita knjige svog zeta.

Možda ga pitati da li su istinita šuškanja da je pisao kolumnu koju je pisala Jelena Karleuša? Pitanje o političkom angažmanu? O NIN-ovoj nagradi koja mu je za dlaku izmakla za „Famu o biciklistima“, te je, kako tvrde Đorđe Vukadinović i „duševno povređeni“ Slobodan Antonić, pretio ljudima iz odbora za dodelu, a zatim isto priznanje prihvatio 2007. godine uprkos svemu što je pričao o mutljavinama u vezi sa dodelom. Možda pitati o razlici između njegovog i odrastanja njegove dece, kako bi se osvetlilo detinjstvo ovog čoveka o kome nigde nema podataka i kako bi se dodalo nešto njegovoj biografiji koje nema na koricama njegovih knjiga. Možda je baš zato jednom napisao da ono što doda biografiji oduzima od svoje ličnosti.

Ipak bolje ne citirati njegove knjige. Jednom prilikom se zakleo Slobodanu Gavriloviću kako nije napisao nešto što stoji u njegovoj knjizi. Možda ni ovo nije njegova rečenica.

Kako predstaviti ljudima njegovu zanimljivu ličnost kroz odgovore na samo pet pitanja… Britkost jezika karakterističnu za zapadnosrbijance, briljantnost stvaralaštva, originalnost, duhovitost, ali i ćudljivost i nepredvidivost… Nekako ćemo sve sažeti na osam.

Foto: Vladislav Mitić

Foto: Vladislav Mitić

Stiže odgovor. Baš u basarijanskom stilu. Nikome ne laska, ne podilazi, beskompromisno iskren i neočekivan: „Žao mi je, ne mogu odgovoriti na Vaša pitanja. Odavno sam odgovorio na svih pet i to po dvadeset puta.“
Nedosledno… Liči na njega… Obećao je odgovor, ali ga nije dao.
Da, to je on… Oni koji ga vole i čitaju mu neće zamertiti ni ovakvo odbijanje. Jer to je ipak – Lale Basara.

AUTOR: Ana Vuković

Prikazano: 4 Komentara
Napišite svoje mišljenje...
  1. billy says:

    Dobar tekst!

  2. Odlicna mu je kolumna, ali mu doslednost vaistinu nije jaca strana. Svi oni koji redovno citaju kolumnu videli su da je napisao sad skorije da se politike kurtalisao jos pre vise godina. Dok je za one koje pamcenje sluzi dobro, ucestvovao u kampanji LDP-a pre samo godinu i po dana. A nedoslednost nikome ne sluzi na cast…

  3. Pa odgovori onda i dvadeset i prvi put. Kakva nekultura. Uf, ježim se od ovakvih likova…

Postavite komentar

XHTML: Možete koristiti ove tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>