Autorski projekat Sanje Krsmanović Tasić „O s(a)vesti – Esej u pokretu o Dadi Vujasinović“, biće premijerno prikazan večeras u 20 časova u Bitef teatru, u Beogradu.
Ideja da stvori ovakav komad nastala je iz potrebe da se od zaborava sačuvaju lik i delo novinarke koja je bila autorkina prijateljica od detinjstva, a koja je tragično izgubila život pre dvadeset godina. Namera je da se ova hrabra novinarka iz pozicije žrtve jednog sistema, uzdigne na mesto simbola slobode govora, navodi se u najavi.
„O s(a)vesti“ je predstava o novinarki lista „Duga“ koja je početkom 90-ih izveštavala sa ratišta, a zatim otvoreno, javno i istinito pisala o događajima iz političke i društvene sfere naše zemlje. U svojoj tridesetoj godini izgubila je život pod još uvek nerazjašnjenim okolnostima.
Predstava sadrži fragmente sećanja i podataka, kao i umetničke intervencije, koji će zajedno oslikati novinarkin život i rad, vreme odrastanja i stradanja. Poseban akcenat stavljen je na poslednje 4 godine njenog života. Posetioci će imati priliku da biraju redosled kojim će se fragmenti razotkrivati i prikazivati u prostoru, kroz tekst, video rad, scenu, intervenciju u prostoru. Na kraju će biti odigran „Esej u pokretu“ – narativni scenski izraz, gde se kroz umetničke akcije pripovedaju istiniti događaji i pojave.
Da podsetimo, Radislava Dada Vujasinović rođena je 1964. godine u Čapljini (Hercegovina). Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a prvi put se u novinarstvu oprobala u „Privrednom pregledu“. Od 1990. godine postaje stalno zaposleni član redakcije „Duga“. Za reportaže sa slavonskog ratišta dobila je nagradu „Svetozar Marković“. Zbog istraživačkih tekstova o sprezi između kriminala i politike dobijala je pretnje, ucene i sudske tužbe. Bila je nepotkupljiva i samostalna. Pronađena je mrtva u porodičnom stanu 8. aprila 1994. godine. Prema zvaničnoj verziji tadašnjeg režima, Dada je izvršila samoubistvo, mada ni posle 20 godina njeno ubistvo nije razjašnjeno.


















Bilo bi krajnje vreme da se odgovorni najzad pozabave njenim slucajem!
Interesuje me kako policija i sudstvo nemaju bar malo licnog izazova da se pozbave svojom strukom i osvete ovakve unistene mlade zivote.
Zapitaju li se ikad da li su kao takvi ikome potrebni?!