Stotine hiljada američkih radnika izašlo je 1. maja 1886. godine na ulice Čikaga i zahtevalo opšte prihvatanje osmočasovnog rada. U subotu i nedelju, 1. i 2. maja, protesti su protekli mirno, bez incidenata. Međutim, u ponedeljak je izbila tuča u Mek Kormik Riperu između radnika koji su pripadali sindikatu i bili sprečeni da dođu na posao i onih koji nisu i koje je Mek Kormik zaposlio umesto „sindikalaca“. Kako bi sprečila nasilje, naoružana policija se umešalau sukob. Pored velikog broja povređenih, bilo je i četiri ubijena člana sindikata.
Revoltirana zbog tragične posledice mešanja policije, grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom, pozvala je radnike da se sledećeg dana, 4. maja, naoružaju i učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket. Pred kraj ovog sukoba, osoba nepotvrđenog identiteta bacila je bombu koja je ranila 67, a ubila sedam policajaca.
Vlasti su pohapsile osam anarhista, optužile ih za ubistvo i osudile na smrt. Tako su 11. novembra 1887. četvorica, uključujući Parsonsa i Spajsa, pogubljeni. Iako su svi osuđeni na smrt zagovarali nasilje i bili pobornici revolucije, nikada nije utvrđeno da li je zaista neko od njih bacio bombu.
Na Prvom kongresu 2. Internacionale održane 1889. odlučeno je sledeće:
Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahteva i svoju klasnu solidarnost.
Do danas, taj praznik se širom sveta obeležava u spomen žrtvama sa trga Hejmarket.


















Tuzno je sto ovaj dan u Srbiji slave jedino neradnici.
Obnovimo gradivo!