“DRŽI ME ENTUZIJAZAM!”(1988)
Glumio sam kod 90 režisera, od toga sa šezdeset domaćih. Najviše kod Žike Pavlovića i u ranim filmovima Puriše Đorđevića. Iskustva sam stjecao isključivo gledajući vlika imena iz svijeta filma. Recimo stajao sam pokraj kamere i gledao kako igra Anthony Quinn, kako proba Bata Živojinović. To na Akademiji sigurno ne bih dobio
Trideset godina neprekidnog prisustva u domaćoj kinematografiji i, fascinantna , brojka od 150 uloga, u pravilu malih, dobroćudnih ljudi koje svakodnevno srećemo u životu – najkraći je stvaralački sažetak najpoznatijeg jugoslovenskog epizodiste Predraga Milinkovića iz Beograda. Milinković, koga prijatelji i kolege jednostavno zovu Preža, samo na ovogodišnjem Pulskom festivalu imao je osam filmova, po čemu je nesumnjivo rekorder…
- Bez filma očito ne možete?
- Ne mogu. Samo što film bez mene može.
- Profesionalni ste filmski epizodist. Što to znači?
- To znači da ne biram, već ono što mi ponude prihvaćam. No, mislim da je to bolje, nego da igram veće uloge.
- U kom smislu?
- Kada glumac može birati, onda uzima samo ono što mu odgovara. Pitanje je koliko je to kreativno. Treba napraviti nešto od onoga što morate raditi.
- Nemate dakle kompleksa u odnosu na glumce koji tumače veće i glavne uloge?
- Ne, naprotiv. Prvo, posao koji radim je častan. Drugo, da biste bili prvi morate pokraj sebe imati drugog, trećega itd. A treće, sve ove godine sam rame uz rame s prvim imenima našeg, pa i inozemnog filma.
- A da li ste nekada igrali neku veću ulogu?
- Naravno. Ali ne u domaćem filmu, već u inozemstvu. Igrao sam i glavne uloge.
- U kojim to filmovima?
- U filmovima njemačkog producenta DEF-a. Najprije sam u jednom krimiću , “Heroin”, imao drugu po važnosti rolu, a na temelju nje ponudili su mi glavnu ulogu u sljedećem. Potom sam tri godine imao stalnu suradnju s njima i profesionalno za to bio plaće…
- Radi čega ste onda kd nas “osuđeni” na status epizodiste?
- O tome nisam razmišljao. Vjerojatno postoji neka shema po kojoj netko igra glavne uloge, a drugi sporedne i epizodne.
- Može li epizodist kod nas egzistirati?
- Ne može se reći da je to prava računica , ali drži me entuzijazam, ljubav prema filmu. Snalazim se. Malo film, malo televizija, malo koprodukcije.. i kao što vidite još uvijek sam tu.
Nagrade oduzimaju nevinost
- Koliko dobijete za jednu ulogu?
- Za dan snimanja honorar danas iznosi između 30 i 40 starih milijuna. Ako uzmete u obzir da se svaka epizodica radi dva-tri dana, možete i sami izračunati koliko filmova godišnje trebate snimiti da biste pristojno mogli živjeti.
- Kakav je vaš status?
- Zadovoljavajući. Član sam Udruženja filmskih glumaca Srbije još od 1965. godine. Te godine imao sam dva flma, Pavlovićev “Povratak” i Makavejev “Čovek nije tica”, i upravo na temelju njih sam primljen, jer nemam diplomu Akademije.
- A kako ste uopće došli na film?
- Kao apsolvent filozofskog fakulteta jednog dana sam se našao u Beogradu. I tako je sve krenulo.
- Koji su bili prvi filmovi u kojima ste glumili?
- Prvi je bio francuska koprodukcija “Čuvaj se”, drugi naša komedija “Gospođa ministarka” Žorža Skrigina. I otad do danas radim u kontinuitetu. Glumio sam kod 90 režisera, od toga sa šezdeset domaćih. Najviše kod Žike Pavlovića i u ranim filmovima Puriše Đorđevića.
- A kako ste učili glumački zanat?
- Iskustva sam stjecao isključivo gledajući vlika imena iz svijeta filma. Recimo stajao sam pokraj kamere i gledao kako igra Anthony Quinn, kako proba Bata Živojinović… To na Akademiji sigurno ne bih dobio.
- Da li ste možda odbili neku ulogu?
- Ne, to nije u mojoj prirodi. Ne vjerujem da ću to ikada učiniti.
- Sto pedeset uloga za trideset godina. Puno ili malo?
- Mislim da je to i suviše za jednog glumca.
- Nagrade su vas zaobilazile?
- Jesu. Ali, čini mi se, kad bih dobio nagradu, osjećao bih se kao da su mi oduzeli nevinost.
Lijepo je, ali nešto gubite.
- Koje je onda vaše zadovoljstvo?
- Jedino aplauz publike. I što me režiseri prihvaćaju, što vole da me imaju u svojim filmovima.
- Što sada pripremate?
- Upravo sam završio snimanje trećeg dijela “Tesne kože” i filma “Ortaci”, a očekuje me snimanje američkog filma “Drugi čovjek” i novog filma Zorana Ćalića “Sulude godine”. I čekam da se netko “sjeti” da mi pruži priliku za neku veću ulogu.
Rzgovarao: Veljko Krulčić, karikatura: Dušan Petričić, obrada Yugopapir (Top, avgust 1988.)
Preuzeto sa: yugopapir.blogspot.com
