AFORIZMI KOJI SU BEOGRAĐANIMA ULEPŠAVALI DAN
Postavio Redakcija Presstiž 17 Jun 2014 u 08:36 | Kategorija: Kultura, Poslednje dodato | 1 Komentar

Kažu da je dr Laza K. Lazarević, kada je pročitao „Anu Karenjinu“ bio ubeđen da nema šta više da napiše i tri godine se nije bavio književnim radom. Sličan osećaj sam imao kada mi se, nakon šest godina, pružila prilika da se svakodnevno obraćam slušaocima Studija B u isto vreme u koje je to činio nenadmašni Duško Radović. Ipak, svesno sam preuzeo svekoliki teret i bez ikakvih želja da nastavljam nemogućno, krenuo sam da se i na radiju Studija B bavim satirom naše svakidašnjice, naših naravi  i naše političke stvarnosti, čime se više odtri decenije bavim. Zahvalan sam uredničkom timu Studija B što su mi to omogućili.

dusan-mandic

Dušan Mandić Manda je rođen 1931. u Valjevu kao najmlađi od četvoro dece. Izučio je električarski zanat, a 1947. upisuje se na Geodetsko vojno učilište. Kao kartograf i astronom radio je do 1970. Film „Praznik u Rimu“ uticao je na njegov mladalački stav o novinarstvu kao profesiji koja sa sobom nosi bezbrižnost i slobodu. U radio emisiji Vibracije koja je emitovana na radiju Studio B čitao je tekstove, kratke priče koje je „prepisivao“ iz svakodnevnog života. Ostao je upamćen kao jedan od najpoznatijih satiričara tog vremena.

Sve do pobede jednoumlja važnost neke ličnosti određivala je njena vrednost. I što je ličnost bila vrednija njen položaj u društvu bio je viši. U vremenu jednoumlja vrednost ličnosti izgubila je svaku vrednost, pa su se ličnosti delile samo po važnosti na vrlo važne, važne, manje važne i nevažne. Nevažnih ličnosti bilo je mnogo i to je narod.

manda-vibracijeEnglezi kažu da ako ne znaš šta je dobro, kupi šta je skupo. Mi smo odabrali najskuplju državu na svetu. Koliko je dobra – vidimo. Osnovali smo mnoga društva za zaštitu različitih stvari. Poslednji je čas da osnujemo društvo za zaštitu naroda od države.

Seljak je biološki neispitano biće. Živi od zemlje, ali mu je, kada je reč o krompiru, duša pod zemljom, akada je reč o voću – nadzemljom.

Najpametniji i najdarovitiji su oni koji neprestano ponavljaju vic čuven i korišćen u različite svrhe:

-          Kako pametan jugoslovenski privrednik razgovara s glupim jugoslovenskim privrednikom?

-          Telefonom iz Kalifornije.

Predani statističari beleže da u poslednjih dve hiljade godina nije protekao nijedan jedini dan da se na maloj i sve siromašnijoj i sve zagađenijoj planeti nije ratovalo, a takođe, nije prošao ni jedan jedini dan da se baš oni, koji su vodili milione ljudi na klanicu, nisu kladili da će razum pobediti. I bilo ko da pobedi, plaćeni istoričari napišu da je razum pobedio.

Život je kao piramida. U bazi je najprostranije i tu je najviše ljudi. Što se ide naviše, sve je manje prostora, pa je i manje ljudi. Ispod samog vrha jedva da ima mesta za nekoliko. A na vrhu samo za jednoga. Što si niže sve ti je veći teret na leđima, sve manje vidiš, manje imaš, a kada si na dnu ti si onaj o kojem se svi što su gore neprekidno brinu. U tvoje ime sve rade, u tebe se kunu, tebi obećavaju, tebe lažu, a to nikako ne bi mogli da su zadržali ljudske vrline.

Pred zakonom smo svi jednaki – oduvek. Tome su nas svi zakonodavci učili. Zakon o rupama u zakonu nikada nije napisan, jer rupa u zakonu nema. One su u čoveku. Obično u važnim ljudima. I u zakonodavcu često. Jer i njega mora neko da štiti. Ko će, ako neće – zakon.

U našoj ulici života niko ne reguliše saobraćaj. Svako ide kako mu je zgodno
vibracije-studio-b
i može kada poželi da pretrči ulicu bez bojazni da će ga neko zgaziti.

Već odavno ne postoji tzv. poznato lice. Postoji samo poznata maska. Iz politike, privrede, sa estrade, iz sporta, s televizije. Neka je prvobitna maska afirmisala po nekoliko svojih maski.

I najnoviji školski programi pokazuju u praksi da su školske vlasti uz pomoć mnogih ambicioznih roditelja, uspele a po svaku cenu oduzmu deci dobar deo detinjstva.

Beograd je jedina metropola u svetu koja omogućava čoveku apsolutno prirodno ponašanje. O tome govori i broj javnih vecea. Na trista hiljada građana i gostiju samo jedan. Nikla su ogromna gradska i prigradska naselja, velelepni trgovački kompleksi, izbušeni su savremeni podzemni prolazi u kojima su projektanti prevideli tu nasušnu ljudsku potrebu.

Prikazano: 1 Komentar
Napišite svoje mišljenje...
  1. Hvala vam što ste objavili ovaj tekst i na taj način ukazali pažnju na segment stvaralaštva moga oca Dušana. Nadja Mandić s porodicom

Postavite komentar

XHTML: Možete koristiti ove tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>