Ukoliko ste do sada ikada išli na putovanje u Grčku i na grčke večeri, ili ste slučajno pogledali neki film sa temom grčke proslave, sigurno vam je poznato da Grci vole burno da slave, kao što to mi volimo da radimo u Srbiji. Biće da zaista ima nešto posebno na tom Balkanu, što nas čini življim i žustrijim od ostatka sveta, pa makar to bilo i čuveno lomljenje čaša, odnosno lomljenje tanjira kada su Grci u pitanju.
Pošto se bliži Nova godina i sezona party putovanja u okviru kojih Grčka spada u najpopularnije party destinacije, možda nije loša ideja da se upoznate sa grčkim običajem lomljenja tanjira na proslavama ako se odlučite recimo za novogodišnji doček u Atini, Grčkoj, jer ko zna, možda baš ka Vama poleti neki tanjir?
Kako je počelo lomljenje tanjira
Kada je reč o nečem tako interesantnom što je postalo svetski poznato kao nacionalni običaj u vidu meraka koji pruža veliku satisfakciju, pitanje „kako je počelo lomljenje tanjira među Grcima?“, nudi brojne pretpostavke, teorije i odgovore. Pretpostavke o tome kako je počelo lomljenje tanjira je baš zbog toga veoma teško pobrojati, međutim svaka je interesantna na svoj način, manje ili više utemeljena na činjenicama.
Neke od teorija koje se mogu povezati još sa antičkim vremenima jesu one koje povezuju lomljenje tanjira i sahrane dragih osoba. Naime, lomljenje tanjira se povezuje sa običajem ličnog „ubijanja“ (razbijanja) keramičkog posuđa koje se koristilo na sahranama i komemoracijama mrtvih, pri čemu bi razbijanje tih vaza i tanjira predstavljalo neku vrstu oslobađanja od stresa i osećaja mogućnosti za kontrolom „gubitka“ (materijalnog), za razliku od smrti svojih voljenih, čiji gubitak nisu mogli da kontrolišu. Slično tome, smatralo se da se lomljenjem predmeta, njihovi pokojni uključuju u događaje i festivale koji su se potom proširili i na proslave, kao što je to slučaj danas.
Prema drugim teorijama, ovakav običaj je mogao služiti kao način da se bukom i pometnjom oteraju „zli dusi“ koji nisu bili poželjni na proslavama. Srpski rečeno – „da se nešto ne urekne“ ili „da ga ne bije maler“. Ova teorija ima dobru osnovu u činjenici da se širom sveta smatralo da buka tera zlo, pri čemu je razbijanje tanjira o mermerni pod grčkih kuća savršen način da se takva stvar učini.
Takođe jedna od mogućnosti, doduše manje verovatna, jeste i ideja da je lomljenje tanjira običaj izmišljen u marketinške svrhe, od strane grnčara i prodavaca glinenog posuđa, koji bi na taj način ostvarili veliku zaradu od prodaje posuđa. Na ovu se takođe nadovezuje i ideja da je lomljenje tanjira predstavljalo i svojevrsno hvalisanje, koje bi pokazivalo status i bogatstvo onih koji lome tanjire.
Lomnjenje tanjira na grčkim proslavama danas
„Srpsko lomljenje čaša o glavu“ ili „suptilno“ razbijanje čaša o pod u trenutku duboke ponesenosti alkoholom ili emocionalnim nabojem, jeste usko povezano sa grčkim običajem lomljenja tanjira o pod ili čak pevačevim lomljenjem tanjira o čelo dok peva pesmu o dubokoj tugi i velikoj ljubavi, kao vid meraka i načina za ispoljavanje emocija u zanosu ili sevdahu.
Ovaj običaj je u jednom trenutku postao toliko ekstreman da su se tanjiri bacali pod noge pevačima i pevačicama, što je vrlo brzo usvojeno kao nebezbedno i preterano, te se danas ide i u drugu krajnost, pa se pevačima pod noge baca cveće umesto tanjira, na čijoj se prodaji u restoranima zarađuje ogroman novac.
S obzirom na očiglednu nebezbednost koju lomljenje tanjira sa sobom nosi, pogotovo od strane neiskusnih i pripitih turista koji prosto žele da isprobaju sebe u ovoj „disciplini“, Grčka zapravo ne odobrava lomljenje tanjira tako jednostavno, već od svojih restorana i ustanova iziskuje nabavljanje licence za lomljenje tanjira. Oni restorani koji odobravaju lomljenje tanjira, često poseduju tačno za to određene delove restorana kako bi se pravio što manji nered i kako bi se posledice svele na minimum, a tanjiri su često napravljeni od posebne vrste materijala koja se lakše lomi, i koja pravi manju štetu svojim šrapnelima.
Bilo kako bilo, tradicija lomljenja tanjira u Grčkoj i na grčkim proslavama je često preuveličana i zaista nije toliko zastupljena koliko je filmska propaganda to prikazala.
Lomite tanjire, ali imajte na umu da…
Ukoliko vas party putovanje u Grčku ili recimo doček Nove godine u Atini odvede u neki grčki restoran, te vas muzika ponese i bude vam ponuđeno lomljenje tanjira, imajte na umu da svaki od tih tanjira morate naknadno platiti, nekada i više nego što zaista vrede, pa razmislite da li je ipak bolje novac potrošiti na još neko kvalitetno piće, dobar provod, kićenje pevačice ili, ipak, lomljenje tanjira.
Hahaha strava!
Grci <3
naše braćale
To treba doživeti! Naše generacije su imale taj standard i privilegiju da i same lome tanjire u Atini , a i u drugim gradovima Grčke.
Jednim takvim suvenirom sad pritiskam sarmu kad se kuva!
Višestruko funkcionalno i stalno zadovoljstvo. Dobra sarma!