„Vidimo se kod konja“, rečenica je koju često izgovaramo. Međutim, da li znate ko je na konju?
Ukoliko se malo osvrnete oko sebe, shvatićete da ulica kojom ste stigli ili kojom nameravate da prošetate nosi naziv upravo onog čiji je i konj – kneza Mihaila Obrenovića.
Knez Mihailo je bio najmlađe dete kneza Miloša i kneginje Ljubice. Prvi put kad je došao na vlast 1839. godine bio je maloletan, pa mu je određeno Namesništvo koje su činili Jevrem Obrenović, Toma Vučić Perišić i Avram Petronijević. Vladao je 3 godine, a zatim je svrgnut u buni koju je predvodio upravo gore navedeni namesnik Toma Vučić Perišić. Nakon toga, knez se povukao iz zemlje sa svojim pristalicama.
Dinastija Obrenović se vratila u Srbiju 1858. godine i nakon smrti kneza Miloša, Mihailo ponovo dolazi na vlast 1860. godine.
Za vreme vladavine kneza Mihaila, ukinut je Turski ustav. Takođe, doneo je naredbe za uređenje Narodne vojske i pozvao je sve Srbe da se odupru turskoj vlasti. Bio je veliki diplomata i želeo je diplomatskim putem da izbori nezavisnost Srbije.
Šestog aprila 1867. na Kalemegdanu je pročitan sultanski ferman i Ali Riza paša, poslednji beogradski muhafis, predao je knezu Mihailu ključeve Beograda, a zatim se na beogradskim tvrđavama istakla srpska i turska zastava. Knez je na konju svečano ušao u grad, a za njim i jedna streljačka četa koja je smenila turske straže.
Knez Mihailo je ubijen u Košutnjaku 1868. godine sa 3 hica iz pištolja.
Odmah nakon pogibije, raspisan je prvi konkurs za podizanje spomenika knezu. Međutim, pošto je odziv bio slab, konkurs se poništava. Ubrzo se raspisuje i drugi konkurs na koji stiže istaknuti firentinski majstor – Enriko Paci. Njegov predlog bio je inovativan, jer za razliku od ostalih stojećih bisti, on po prvi put predstavlja vladara na konju.
Spomenik je izliven u bronzi i predstavljao je kako veliki stvaralački poduhvat, tako i ideološko-politički. Kako legenda kaže, posvećen je oslobođenju Srbije od viševekovnog turskog ropstva, o čemu govori kneževa desna ruka uperena prema još uvek neoslobođenim gradovima Srbije. Međutim, ovo pre svega oslikava diplomatsku pobedu kneza, a ne ratnu, jer on levom rukom drži dizgine, što je simbol kontrole i upravljanja.
Spomenik je otkriven 6/19. decembra 1882. godine, na Svetog Nikolu, krsnu slavu Obrenovića. Upravo iste godine kada je Srbija postala Kraljevina.
Postoji anegdota koja kaže da je tog dana u Beogradu elita bila zaprepašćena što je knez prikazan bez kape, jer su se u to vreme nosili šeširi, cilindri, itd.
Beogradske dame bile su brži medij od svih koje danas poznajemo, pa se za tren oka raširila priča da se Enriko Paci ubio od sramote, što nije bila istina. On se vratio u rodnu Italiju i ostario u njoj.
Pored svega što ovaj spomenik označava, mi smo, u tendenciji da skraćujemo reči i rečenice, potpuno zaboravili da je na konju zapravo knez. Pošto će rekonstrukcija Narodnog muzeja, kako stvari stoje, trajati večno, možda postoji nešto što svi mi možemo da učinimo u znak sećanja na svoju istoriju – umesto „kod konja“ da se sastajemo i rastajemo „kod kneza“.
odlicno! da se gradjani malo edukuju.
obnovimo znanje iz istorije!
Zivimo u ovom gradu a stvarno mnoge stvari nam promicu i zanemarujemo ih… Fin tekst koji nas priseti necega sto ne bismo smeli ni da smetnemo sa uma. Nase istorije!
Konji su oni koji kazu “Vidimo se kod Konja”